Senzibilno, ali i jednolično

Sedam godina nakon posljednjeg autorskog materijala, kanadska kantautorica k.d. lang vraća se na glazbenu scenu senzibilnim uratkom koji će zasigurno pronaći svoje mjesto kao stereotipna glazbena pozadina pristojnih ‘kafeterija’, no nedostatak upečatljivih pjesama i melodija mogao bi prebrzo izazvati zasićenje kod slušatelja.

Posljednji put kada je kanadska kantautorica isporučila autorski materijal bilo je to na albumu “Invincible Summer”, a u međuvremenu surađivala je s Tonyem Bennettom (“A Wonderful World”, 2002.) te odala počast svojim sunarodnjacima sjajnim albumom obrada “Hymns of the 49th Parallel” iz 2004.

Posveta kanadskim autorima (kao što su Joni Mitchell, Neil Young…), njihovoj glazbi i utjecajima koje je ona imala – k.d. lang se, zbog svojih neprihvatljivih stavova i svjetonazora nikada nije u potpunosti uklopila – preteča je albuma “Watershed“.

Klavirske balade, country, blues, jazz, sirove akustične izvedbe s jedne, te raskošni aranžmani obogaćeni gudačima i puhačima s druge strane, te njezin glas kao instrument kojim najbolje barata stvaraju jednu opuštenu atmosferu, dok briljantna dinamika samih pjesama (pojedinačno i globalno) svakako potvrđuje kako imamo posla sa sjajnom autoricom.

No negdje oko polovice albuma (čitav traje oko 39 minuta, stoga je to prilično brzo, zapravo), prosječni će slušatelj izgubiti interes za pjesme, jer će se one jednostavno stopiti jedna na drugu, tvoreći tako savršenu aromaterapijsku kulisu.

k.d. lang svoju je karijeru započela kao country pjevačica, no davnih je dana odustala od Patsy Cline i vješto umijesila originalnu smjesu countrya, bluesa i jazza. Što je više otvarala svoje horizonte, to joj je glazba postajala zatvorenija, introspektivnija i mračnija, no sigurnost kojom stvara odaje umjetnicu svjesnu svojih sposobnosti i zadovoljnu njima u potpunosti, bez namjere dokazivanja bilo kome.