Dozvola za dobar zvuk

Kada sam razmišljao što me sve asocira na Zero 7, na pamet su mi padale razne stvari. Milan Mladenović iz EKV-a je sedam dana bio i gore i dolje, 0,7 je poželjna vrijednost promila u većine Hrvata, ali nekako mi se stalno vraćao onaj tip iz filmova koji dvaput ponavlja vlastito prezime. Riječ je, naravno, o tajnom agentu 007 pa kad on već ima dozvolu za ubijanje (ironično, ali on to jedini može legalno činiti), Zero 7 zasigurno zaslužuje dozvolu za dobar zvuk.

Britanski duo sastavljen od Henrya Binnsa i Sama Hardakera započeo je s radom još u ’90-im. godinama prošlog stoljeća. Danas iza njih stoje četiri albuma i glazbena suradnja s mnogim poznatijim imenima. Je li im sve to pomoglo u njihovoj karijeri, nisam baš siguran jer su iz svih tih suradnji izlazili kao autsajderi, nekakvi glazbeni marginalci koji nikako da se pomaknu s tog zakutnog makadama i pojave na top-listama. Nekako sumnjam da će im to uspjeti i s ovim albumom koji nije loš, ali nije niti bolji od prethodnog “The Garden“.

Ali budućnost je pred njima i bend koji je glazbenu karijeru započeo remixom Radioheadove “Climbing Up the Walls” vjerojatno će se popeti i na vlastite zidove kreativnosti.

Album “Yeah Ghost” došao je kao nusprodukt njihovog side-projekta, benda nazvanog Ingrid Eta pod čijim imenom su objavili EP Kling koji čini jezgru ovog albuma. “Yeah Ghost” je konceptualno i stilski njihov najzreliji uradak, ali mu nedostaje snage i prodornosti za nešto više od ‘samo’ novog materijala.

Bitno je još napomenuti da na ovom albumu ne gostuje njihova dugogodišnja vokalna suradnica Sia Furler pa su njeno mjesto popunile Eska Mtungwazi (iskrene čestitke onome tko uspije izgovoriti ovo prezime) i Martha Tilston.

Da i dotična gospođica komplicirana prezimena ne pjeva uopće loše vidljivo je već u “Mr McGee” koja je u potpunosti moderna dance-pjesma. Nešto slatkasto-pop-melankoličniju atmosferu donosi “Swing” kao uvertira u najbolje pjesme na albumu i to upbeatovska “Everything Up“, posvećena legendarnom Zidanu. U pjesmi prevladava brz i mračan bas, isprepleten raznim čudnim sampleovima – dva razloga zašto se isplati slušati dance-glazbu. Vokal je odradio sam Binns pa u kompletu to zvuči poput naelektriziranog Belle and Sebastian.

“Pop Art Blue” druga je najbolja pjesma čiju je elektro-jazz atmosferu izvrsno popunio sanjivi vokal Marthe Tilston. Pjesma “Sleeper” nudi prilično zbrkan aranžman pa čovjek nakon nje nije siguran što je sve čuo, što je čini najzanimljivijom kad već nije najbolja.

Tako bi otprilike mogao zvučati i ovaj zaključak. “Yeah Ghost” nije najbolji album dua Zero 7, ali je zasigurno jedan od zanimljivijih, ali i solidan nastavak hvaljenog mu prethodnika.