Napokon – kvalitetan povratak počecima

    1142

    Staind

    Staind

    Datum izdanja: 12.09.2011.

    Izdavač: Atlantic / Dancing Bear

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Eyes Wide Open
    2. Not Again
    3. Failing
    4. Wannabe
    5. Throw It All Away
    6. Take a Breath
    7. The Bottom
    8. Now
    9. Paper Wings
    10. Something to Remind You

    Je li inače dobar znak kada vam članovi benda pred izlazak novog albuma izjave kako su album snimali skroz odvojeno i bez ikakve komunikacije?

    Kakav god to bio znak, svim fanovima Stainda proizvelo bi nekakvo upozorenje.Nešto se i jest dogodilo – koštalo ih je odlaska bubnjara. Čovjek je lupio zadnju činelu istoimenog albuma i rekao “Dečki, odjebite! Ja idem…”. Nevjerojatno, ali istinito, Staind je uza sve to snimio valjda najbolji album karijere. A koliko je to dosta da opet pokažu i dokažu nešto novo u 2011. godini ove ere? Bog bi ga znao…

    Najbolji uvod od samih početaka – stvar “Eyes Wide Open” pokazuje glasnu i agresivnu stranu Aarona, koju svako malo opet pokazuju. “Not Again” i “Paper Wings” posebno. I na “Take a Breath” se razljutio, ali mu se pridružio podosta generički riff, koje na ovakvim albumima (budimo realni) ne možemo izbjeći. Pored njih, možda bi čak “The Bottom” (koju znamo s “Transformers” soundtracka) bila najkompletnija u njihovom stilu.

    I onda dvije zanimljivosti. Prvo su deprica i dupli vokali na “Failing” podsjetili na Aaronov stalni uzor – Alice In Chains, a onda smo se na “Wannabe” priupitali: ‘Snoop, koje boga ti tu radiš?!?!’. Da, Snoop Dogg je Staind doveo do usporedbe s njihovim bivšim prijateljima – Limp Bizkit.

    Muziku podržava

    Ali, stvar me sjetila još nečega – Mike solira li ga solira na albumu. Ne znam je li uzimao nekakve lekcije ili je shvatio da solo više nije zabranjena tabu-tema kod melodičnih bendova, ali na ovom albumu se zbilja potrudio! I s riffovima i s pletenjem po žicama.

    Možda je ovaj povratak žešćim korijenima bio prouzročen Aaronovim solo turnejama i albumima gdje se izjadao uz svoju najbolju frendicu – akustičnu gitaru. Možda je dovoljno ispucao te laganice iz glave, pa ovdje složio samo jednu (zadnju “Something to Remind You“) i vratio stav, pa čak i kvalitetu s albuma “Dysfunction” i hitoidnog “Break The Cycle”. Opet, je li to danas dosta?

    Muziku podržava