Sva šarmantnost pop punka

Sredinom ’90-ih. velikim komercijalnim uspjehom bendova poput Green Day i The Offspring, MTV-evska publika okrenula se punk zvuku, preciznije pop punku, pa su godine potom obilovale nizom replika spomenutih bendova.

Neki su napravili korak dalje i punk pretvorili u čisti pop bućkuriš poput Blink 182 čije su pjesme s “Enema of the State” i dalje vrlo rado slušane kod mnogih, ali svaki novi bend imao je sve manje i manje izvornog punka, a sve više i više popa u sebi, posebno kad pogledamo radove poput Good Charlotte ili Simple Plan.

Tko bi rekao, većina tih bendova i dalje svira i više-manje su uspješni. Neki se nisu nimalo promijenili, neki su otišli ka stadionskim temama, a neki su jednostavno još lošiji nego na početku karijere, pa se često možemo pitati ‘dokle će ovi ovako?! Zar će i u svojim pedesetima pjevati tra-la-lala!?’.

Na svu sreću, Simple Plan malo je odrastao, samo malo, što je dovoljno da se odmaknu od etikete stereotipa MTV pop punka s početka priče, ali i dalje je to to, klasičan pop punk, nabrijanih tema i zaraznih refrena u kojima se mogu pronaći mnogi klinci.

Već od prve “You Suck at Love” osjeća se moćan zvuk benda obogaćen vrlo dobrom produkcijom i izrazito zaraznom melodijom koja je rođena da bude hit singl. Raznih urlika ne nedostaje, posebno ne u ritmičnoj “Can’t Keep My Hands Off You” koja zvuči kao da je ispala s nekog uspješnog albuma Green Daya iz sredine ’90-ih. i Weezera što i ne čudi kada je djelomično ovu pjesmu odradio još jedan ludi čovječuljak s izrazitim osjećajem za melodiju Rivers Coumo (frontmen Weezera).

“Jet Lag” ono je što je loše na albumu, pretipična žanrovska teen pop pjesmica koju nije popravilo ni gostovanje Natashe Bedingfield. Teško je bilo za vjerovati da će se u cijelosti odmaknuti od svog standardnog štiva jer fanove treba naviknuti laganim promjenama da se ne doživi trenutni debakl.

Tekstovi pjesama čak su i dobri za ovakav tip pjesama od kojih se iskreno i ne očekuje previše, a suosjećanje s tinejdžerima dobivaju stihovima poput “Because it’s all so clear, That without you here, I’m a loser of the year” u kojima će se sigurno pronaći mnoge nesretne dušice koje će posjetiti njihove koncerte.

Najveći odmak od pop punk štiva napravili su pjesmom “Anywhere Else But Here” gdje u početnom dijelu zvuče skoro kao New Kids ono the Block ili Backstreet Boysi dok refrenom sve sjedne na svoje utabano mjesto.

Ako netko traži veliku umjetnost na “Get Your Heart On!“, teško će ju pronaći, a ako traži zabavu i razonodu, album je idealan za to jer uz njega se bezbrižno može staviti mozak na pašu budući da nema ničeg što bi vas omelo ili od čega bi vas eventualno zaboljele uši jer je sve moćno i vrlo dobro melodijski ispeglano.

Šteta je što prve dvije pjesme nose cijelo izdanje, pa ostatak malo kaska za njima, ali je teško bilo za očekivati da će Simple Plan održati odličnu inspiraciju za više od toga. Sve u svemu, palac gore za solidan album koji bi se mogao pošteno isfurati ovo ljeto.