S Daleom Watsonom do same srži countrya

1638

Dale Watson, pravovjeran country glazbenik, sa svojim pratećim sastavom The Texas Two nastupa u Zagrebu i Rijeci gdje će promovirati novi album “The Sun Sessions“.

Tim povodom dan prije zagrebačkog nastupa našao sam se s njim na
polusatnom intervjuu. Najzanimljivije dijelove pročitajte ovdje.

Nastupat ćete ovdje po drugi put. Što publika može očekivati?
Bit će prilično drukčije od mojeg posljednjeg nastupa. Ovaj put promoviram album “The Sun Sessions” koji je napravljen u formatu Johnnya Casha. Tako da smo na pozornici samo ja, moj bubnjar i basist, baš kako smo ga snimili u studiju Sun. Na prošlom koncertu imao sam i pedal-steel gitarista i druge, i bio je veći bend s kojim obično idem na turneje. Ali ovo je vrlo sirovo. Neka publika očekuje poniranje u korijene countrya. Dan poslije Zagreba nastupate u Rijeci. Što publika tamo može očekivati?
To će mi biti prvi put tamo, a oni me nisu vidjeli s mojim punim sastavom poput publike u Zagrebu. Mogu očekivati mnogo originalnih pjesama, a vjerojatno ćemo izvesti i mnogo pjesama koje su poznatije, poput pjesama Johnnya Casha, Elvisa, i ostalih pjesmi iz studija Sun. Ali uvijek pomaže kad su upoznati s mojim novim albumom. No, ako zatraže Hanka Williamsa možda ćemo i to izvesti.

Jeste li zadovoljni svojim posljednjim nastupom ovdje?
Da! Zvuk je bio fantastičan i publika je bila glasna, a to volim.Odakle ideja za snimanje albuma “The Sun Sessions”. Što Vam znači studio Sun?
Taj studio je vrlo utjecajan za moju karijeru, jer sam bio veliki fan Elvisa, Casha i Carla Perkinsa. Tamo sam 2000. snimio i “Christmas Album” ali ovo sam uvijek želio napraviti. Mislim da je vrijeme studija Sun najvažnije vrijeme u glazbi i htio sam da bude dio moje diskografije.

Ako je Memphis rodno mjesto rock’n’rolla, onda je Nashville rodno mjesto countrya?
Mislim da je Memphis rodno mjesto rock’n’rolla i mjesto gdje su se rock i country spojili. Ali, da, složio bih se da je Nashville rodno mjesto countrya. Nashville je ‘country music USA’, ili je barem nekad bio. Sad je tamo samo country-pop. Što mislite o tom komercijalnom countryu?
Ne sviđa mi se i mislim da je to najgore što se countryu ikad dogodilo. Ja ljudima ne govorim da sviram country jer se značenje te riječi promijenilo. Nekad sam se borio za titulu country glazbenika, ali više ne. Uspješno su ukrali izvorno značenje countrya.

Danas govorim da izvodim izvornu glazbu, a skovao sam termin ‘ameropolitan’ za svoju glazbu te se njim koristim iz razloga zato što ništa ne znači. Današnji komercijalni country nema nikakve veze s onim što je country nekad bio. A ako ne možeš čuti da je danas netko pod utjecajem Jimmija Rogersa, Williamsa ili Casha, onda to zbilja nije country.

Svirali ste pjesmu “You Asked Me To” na tribute albumu Billya Joea Shavera. Kako je došlo do toga? Kad ste se upoznali?
To je bila proslava njegovog rođendana. Billy Joe teksaška je legenda i jedan od najboljih kantautora countrya. To je pjesma koju sam uvijek volio. On je čovjek koji je utjecao na najveći broj glazbenika u Teksasu. Bio sam počašćen da sudjelujem na njegovom rođendanskom koncertu.

Muziku podržava

Shaver je izjavio da u njegovom djetinjstvu, kad je počeo pisati pjesme, to nije bilo nimalo lako s obzirom na okolinu koja je na pjesnike gledala s podsmjehom. Vi ste počeli pisati pjesme s 12 godina. Je li Vama bilo teško?
Ja sebe uopće ne smatram pjesnikom, već isključivo kantautorom, i definitivno se ne smatram glazbenikom kalibra Billya. Moje pjesme vrlo su jednostavne i ja to znam, te se u njima osjećam ugodno. Mislim da u njima nikad nisam rekao nešto što već nije bilo rečeno, jer ja nisam umjetnik riječi. A Billy je definitivno pjesnik. Zbog toga meni nije bilo teško kao što je njemu bilo jer moje su pjesme uvijek bile jednostavne.

Koja je priča iza pjesme “Where Do You Want It?”(“Gdje želiš?”) koju ste posvetili Shaveru?
Tip je u kafiću potegnuo nož na Billya. Ali što ljudi ne znaju jest da je imao i pištolj. Tako da je Billy potegnuo pištolj i upucao tipa prije nego što je on upucao njega. Kad sam napisao pjesmu nazvao sam ga i kazao mu to. On je rekao da je to dobro. Kad sam mu rekao da se pjesma zove “Where Do You Want It?” rekao je: “To je loše“, zato što su u svim medijima pisali da je to rekao prije nego je upucao tog tipa. On nije htio da bacim tu pjesmu, zato što zna da na svoje pjesme gledam kao na svoju djecu. Ali mi je rekao: “Imaš ružno dijete, Dale” (smijeh).

Pjesma mu je kasnije prouzročila mnogo nevolja na sudu, iako sam ja tvrdio da sam naslov izmislio iz onog što sam čuo, to je bila teksaška legenda.

Što mislite o njegovoj definiciji žene iz pjesme “Black Rose” u kojoj kaže: “Kad je vrag napravio ženu, Bože moj bacio je uzorak po kojem je izgrađena/Jer je bila napravljena od alata s kojim je moguće svaki dan napraviti novu budalu“?
Tu se može vidjeti pjesnik u njemu. Da! Tu je poentirao! Billy zna da su muškarac i žena anđeo i vrag sve u jednom. Mislim da je to htio reći (smijeh).

Shaver je doživio tragediju da su mu umrli žena i sin. To je opisao i u svojim pjesmama. Vama je zaručnica poginula u prometnoj nesreći. Koliko su Vama pomogli album “Every Song I Write Is For You” i kasnije film “Crazy Again” koji govore o tom periodu Vašeg života?
Mislim da je nikad neću preboljeti, ali naučiš živjeti s tim. Naučio sam živjeti s boli. Ali taj album i pričanje te priče kroz film “Crazy Again” bilo je atarzično i pomoglo mi je u procesu zacjeljenja. Zato što je tako osoban, to mi je najdraži album koji sam ikad napravio. I mislim da je pomogao mnogim ljudima jer dobivam mnogo mailova iz svih krajeva svijeta. Mnogi ljudi su imali nekog koga su voljeli i izgubili.

Prošao bih s Vama kroz country glazbu citirajući neke njene velikane. Prvi je David Allan Coe koji u pjesmi “You Never Even Called Me By My Name” nabraja sastojke country-western pjesme. On kaže da perfektna country-western pjesma mora govoriti o mami, vlakovima, zatvorima, kamionima i opijanju. Biste li Vi što dodali ili oduzeli?
Da, u toj pjesmi se govori o Steveu Goodmanu koji je tvrdio da je napisao perfektnu country-western pjesmu, i poslao je Davidu na ocjenu, a ovaj mu je odgovorio spominjući sastojke koji mu nedostaju. Mislim da svaka country pjesma te sastojke ne treba imati, ali perfektna mora (smijeh).

Što se događa s Coeom?
On je većinom kod kuće u Teksasu. Još uvijek pumpa!

Waylon Jennings u pjesmi “Lucenbach, Texas” tvrdi da su dobro uštimane gitare i žene čvrste na dodir jedine dvije stvari u životu koje su vrijedne življenja. Što Vi kažete?
Mislim da to nisu jedine dvije stvari vrijedne življenja. Ja cijenim dobro uštimanu gitaru, ali su mi draže žene čvrste na dodir (smijeh).

Jesu li gitare dobro uštimane za hrvatske koncerte?
Pa, volio bih kazati da jesu. Ali kako sam jedini gitarist na pozornici gitara mi nikada nije dobro naštimana (smijeh).

Koju gitaru koristite i koja je priča s kovanicama na njoj?
Koristim Telecaster, custom gitaru iz Australije. Te kovanice sam počeo lijepiti po njoj prije nego je euro izašao jer su me podsjećale na sve zemlje u kojima sam bio. U jednom trenutku nakon turneje imao sam hrpu kovanica različitih valuta koje nisam mogao zamijeniti, njemačke marke, nizozemske guldene, talijanske lire… a one imaju nevjerojatnu individualnost. I da, imam i kunu.

Waylon je također napisao pjesmu “Bob Wills, Still The King” (Bob Wills, još uvijek kralj”). Jesu li se stvari promijenile od kad je ta pjesma nastala ili je Wills još uvijek kralj?
U Teksasu Wills je još uvijek kralj. Morao sam razmisliti jer sam htio reći da je Willie Nelson danas kralj, jer mislim da je došao na vrh countrya, ali mislim da bi ti i Willie potvrdio Waylonovu tezu.

Willie Nelson često zna otići u komercijalni country. Što mislite o tome?
Moraš razumjeti Williea. On je poput Bude, on je zen. Bio sam jednom u sobi s Cashom i drugi put s Nelsonom. Oni su jedine dvije osobe s kojima sam ikad bio u sobi za koje sam znao da su tamo bez da bih ih uopće pogledao.

Iz Casha je dolazio elektricitet. Kod Williea je bila potpuna suprotnost, svi su se osjećali opušteno. Ne želim kazati da su zbog Casha svi bili napeti, već da je stvarao uzbuđenje. Tako kad god on napravi nešto komercijalno, to je još uvijek Willie. On ide preko granica svih žanrova. Njemu će dobro ispasti i album s reperima, a meni i drugima neće. I taj njegov odličan gitaristički stil za koji mnogi ne znaju da dolazi od Djanga Reinhardta.

Kris Kristofferson napisao je pjesmu “If You Don’t Like Hank Williams You Can Kiss My Ass” (“Možeš me poljubiti u guzicu ako ne voliš Hanka Williamsa”). Što Vama Williams znači?
Rekao bih da je Williams najvažnija osoba u countryu uopće. Važniji i od Jimmija Rogersa koji je bio njegov suvremenik. On je pisanje pjesama doveo do vrha kojeg još nitko nije osvojio. Mislim da nitko neće nikad biti dobar poput njega.

Harlan Howard u svojem je poznatom citatu izjavio da je country glazba sastavljena od tri akorda i istine. Što Vi mislite o toj definiciji? Kakva je istina u pjesmama Dalea Watsona?
To je apsolutna istina. U mojim pjesmama ‘hardcore’ je istina. Cash je, govoreći o countryu, izvrsno kazao da je to glazba o ljubavi i mržnji, smrti i životu, rađanju djece i umiranju ljudi, plaćanju i neplaćanju poreza… o svakom aspektu života. I to mora biti istina. U mojim pjesmama mnogo je toga što sam prošao, pišem mnogo pjesama o pijenju, vožnji… pišem o lošim i dobrim vremenima.

Koja je poruka posjetiteljima zagrebačkog i riječkog koncerta?
Neka dođu i zabave se. Neka budu dio koncerta, a ne samo svjedoci.

Muziku podržava