Paavo Lotjonen (Apocalyptica): “Koncertne dvorane su sranje!”

4524

Prije njihovog drugog zagrebačkog nastupa, ovaj put u koncertnoj dvorani Lisinski popričali smo s Paavom Lotjonenom članom finske čelističke metal atrakcije Apocalyptica. Pokušali smo saznati nešto o njihovoj prošlosti, ovoj turneji i planovima za budućnost.

Kako napreduje turneja?
Poprilično dobro. Na turneji smo tjedan i pol. Prvo smo bili u Turskoj pa u Grčkoj, Makedoniji, Bugarskoj i Rumunskoj. Jučer smo bili u Beogradu, danas smo ovdje. Turneju završavamo u Libanonu za dva i pol tjedna.

Kako se osjećaš deset godina nakon vašeg prvog izdanja?
Hm, znaš, već deset godina sviramo svuda po svijetu, snimili smo pet albuma, odradili smo oko 700 koncerata, što je jako puno. Prošle godine smo odsvirali 150 koncerata u 38 zemalja. Puno smo proputavali i svašta smo vidjeli. Tijekom tih deset godina bilo je i težih i lakših trenutaka. Prošlogodišnja turneja bila je najbolja, odlično smo se osjećali, nismo se uopće svađali, svi su bili dobre volje. No u drugu ruku bitno je i raditi pauze između turneja. Kad si tri tjedna non-stop u istom busu, to je maksimum koji možeš tamo provesti, nakon toga treba uzeti barem dva tjedna odmora.

Počeli ste svirati dok ste bili studenti. Svirali ste obrade pjesama od Metallice. Da li ste ikad sanjali da će se ovako nešto dogoditi, da ćete postati toliko popularni?
Ne. Sviramo čelo od svoje 7-8 godine. Glazba je uvijek bila dio našeg života. Metallicu smo počeli svirati sasvim spontano iz zabave. Sviranje metala nam je bilo kao terapija jer smo bili veliki fanovi metal glazbe. Jednako smo voljeli i metal i klasičnu glazbu pa u našim glavama nije bilo neke posebne razlike. Svirali smo nekoliko puta godišnje na studentskim tulumima. Neki naši prijatelji su nam rekli da bi stvarno trebali snimiti album, na što smo se mi samo smijali i rekli im da se uozbilje. Jednom smo svirali u nekom rock klubu i poslije nastupa nam je došao tip iz diskografske kuće. Pitao nas je da li želimo snimiti album s Metallica coverima. Rekli smo da ćemo sutra razgovarati o tome, da moramo prije dobro razmisliti. Shvatili smo da to i nije loša ideja – zašto ne snimiti album kad će nam sve biti plaćeno. Tako smo pristali snimiti album i održati još pet koncerata.

Ali iznenađenje, iznenađenje. Album je polučio vrlo veliki uspjeh. Mislili smo ako se proda u tisuću kopija bit će odlično, ali danas se prodao u više od milijun primjeraka. No, sve je došlo korak po korak. Tad nismo ništa očekivali. I dan danas ne očekujemo ništa, prihvaćali smo uspjeh kako je dolazio korak po korak i vrlo smo sretni i zahvalni zbog toga. Naravno za to je trebalo mnogo napornog rada i riskatnog ulaganja. Povremeno smo znali biti u velikim govnima s lovom.

Ovo vam je drugi nastup u Zagrebu. Sjećaš li se prvog?
Ne, oprosti, ovog trenutka se ne mogu sjetiti. Da vidim klub u kojem smo svirali sigurno bi se sjetio.

Muziku podržava

Današnji nastup će biti malo drugačiji zbog samog prostora održavanja. Da li više volite svirati u klubovima i na festivalima ili u koncertnim dvoranama?
Koncertne dvorane su sranje. Mislimo da je vrlo bitno biti blizu publike, imati kontakt s njima. Katkada publika zna biti predaleko od pozornice pa ne možete ljudima vidjeti oči i lica, ne možete kontaktirati pogledima. Zato ne volim koncertne dvorane jer ljudi sjede predaleko od nas. Znaš koncert je jedan interaktivan trenutak koji se sastoji od tri dimenzije – glazba, mi kao izvođači i publika. Te sve tri dimenzije moraju se spojiti u jedno da bi koncert bio dobar. Ponekad se u koncertnim dvoranama osjećamo kao da smo potpuno sami tamo. No vidjet ćemo danas, mi ćemo dati sve od sebe pa se nadam da će i publika isto.

Dave Lombardo je svirao s vama na “Reflections” albumu. Kako je bilo raditi s takvim vrhunskim bubnjarom?
Nažalost Dave je svoj dio snimio sam u svom studiju u SAD-u pa nismo mogli raditi licem u lice. No, sreli smo se mnogo puta prije pa smo se dobro znali. Dok smo snimali “Apocalyptica” album Dave je došao u Helsinki i snimio s nama pjesmu “Betrayal”. Slayer je imao nastup tamo s nama, imali su jedan dan slobodno pa je Dave došao do nas u studio. Bilo nam je veliko zadovoljstvo svirati s njim, on je stvarno odličan bubnjar i vrlo je dobra osoba.

U svojim pjesmama imate mnogo gostujućih pjevača – Matthias Sayer, Sandra Nasić, Ville Vallo, Max Cavallera, Lauri Ylonen i još mnoge druge. Da li ćete danas možda imati neke goste?
Nažalost ne. Ali mislim da će biti tisuće pjevača s nama danas. Npr.,jučer su ljudi u Beogradu pjevali jako glasno sve pjesme koje su znali. Često se šalimo na svoj račun da smo karaoke bend. Stvarno je lijep osjećaj dok publika pjeva.

Ana Rucner će svirati večeraš prije vas. Jesi li čuo za nju?
Tko je to? Znači imat ćemo support večeras. Nisam znao. Što ona svira?

Ona isto svira čelo. Svira kombinaciju klasične i moderne glazbe.
Hoće li počiniti samoubojstvo? Svira sama na stageu pred tom publikom?!? Ouou. Izgleda da je ona vrlo hrabra djevojka. To će bit zanimljivo za vidjeti. Ma znaš, vrlo često mi nemamo nikakve veze sa support izvođačima, takve poslove uglavnom sređuju lokalni promotori.

Kakvi su vam planovi nakon ove turneje?
Sviramo na ljetnim festivalima do 18.7., nakon toga idemo tri tjedna na ljetne praznike, a zatim krećemo snimati novi album. Vježbanje i snimanje će trajati do kraja godine ili čak malo dulje. Negdje u proljeće slijedeće godine možete očekivati novi album Apocalyptice.

Muziku podržava