Bliži se zagrebački nastup finskog metal kvarteta Apocalyptica, benda koji se proslavio obradama Metallice na violončelu.
Kroz dva desetljeća dugu karijeru obogaćenu mnoštvom koncerata diljem svijeta i osam izdanih albuma, Apocalyptica je postala jedan od najpoznatijih i najkvalitetnijih finskih ‘proizvoda’.
Jedna od novosti je i ta da ste na novom izdanju po prvi puta uključili vokala Frankya Pereza koji je jedini vokal na cijelom albumu. Zašto ste se odlučili upravo za njega?
Nakon što smo odlučili da želimo jednog pjevača na cijelom albumu, razglasili smo da ga tražimo. Nismo htjeli imati otvorenu audiciju iz razloga što bismo se utopili u demo snimkama. Tako da su nam osobe koje poznajemo duže vrijeme, koje rade s hrpom pjevača i kojima vjerujemo, poslale prijedloge. Preslušali smo njihove demo snimke i počeli rangirati ljude. Od finalne trojice zatražili smo verziju za “Hole In My Soul”, pjesme s novoga albuma… I nakon toga više nije ostalo konkurencije. Franky je bio i ostao u svojoj ligi.
Ima li kakvih naznaka da Franky postane i službeni član postave ili je još prerano da se o tome govori?
Još je prerano.
S njim od sada nastupate i uživo. Dakle, ovoga puta u Tvornici kulture ipak možemo očekivati jedan drugačije koncipiran nastup?
Apsolutno drugačiji show u bilo kojem smislu! To je do sada naš najimpresivniji show, sadrži tonu materijala s kojim ranije još nismo nastupili, zatim nove stvari i one jako stare. I da, Franky je na turneji s nama, on se na savršen način uklopio u “Shadowmaker”.
Do sada ste imali na tisuće nastupa diljem svijeta. Kakav vam je osjećaj odrađivati toliko turneja i koncerata?
Osobno volim biti na turnejama. Jako mi se sviđa to izvođenje pjesama i kada imamo priliku podijeliti ih s našom publikom. Volim osjetiti tu energiju koja se stvara zajedno s publikom kada sviram bubnjeve. Ne bih mijenjao ni jednu sitnicu.
Koncertne dvorane i klubovi ili festivali. Gdje vam je najdraže svirati i zašto?
Mislim da je najbolje da ih imamo sve.
Što nam zanimljivog možete preporučiti od bendova na finskoj sceni?
Stam1na, Lost Society, Gracias, Noah Kin… I još mnogo toga!
Eicca, Paavo i Perttu stekli su klasično obrazovanje na helsinškom Sibelius Academy. Koliko je ta klasična naobrazba pomogla u vašoj karijeri?
Mislim da je to osnova za taj instrument. Pretpostavljam da bi bilo nemoguće naučiti ga svirati bez da se educiraš. I naravno, da nisu zajedno tamo studirali ne bi se nikada ni upoznali. Kao i uvijek kada je riječ o učenju, društveni sadržaj je jako važan, možda čak i najvažniji.
Prije 7 godina bili ste pri vrhu Billboardove glazbene ljestvice sa singlom “I Don’t Care” koji se našao između AC/DC-a i Metallice. S obzirom da ste se probili na scenu upravo s obradama Metallice, pretpostavljam da vam je to bilo veliko iznenadjenje?
Da budem iskren, bio je i tjedan kada smo se našli ispred oba benda (smijeh). Mislim da se nikada ne možeš usporediti sa svojim idolima. Uvijek ćeš se osjećati kao klinac u usporedbi s njima i upravo tako bi to trebalo i biti. Primjetio sam da ista stvar vrijedi za gotovo sve ostale. Čak i najveće zvijezde imaju svoje idole, tako da sam siguran kako bi se Mick Jagger također osjećao maleno pokraj svog najvećeg idola.
Planirate u budućnosti možda ostaviti prostora za još koju obradu metal klasika?
Ovoga trenutka ne planiramo.
Što misliš, da se bend u početku nije odlučio na izvođenje obrada, već da je odmah krenuo s autorskim stvarima, bi li stekao toliku popularnost koju ima danas?
Apsolutno ne!