Sjećate li se Dorothy? Ne mislim na simpatičnu djevojčicu u crvenim cipelicama iz “Čarobnjaka iz Oza”, već na istoimenu pjesmu koprivničkog benda Overflow koja je početkom devedesetih žarila i palila domaćim top listama. I kada sam već mislila da nikada neću prežaliti njihov raspad, odlučili su, nakon punih pet godina koliko ih nije bilo, ponovo zasvirati.
No, to nije sve – postava u sastavu Žika – vokal, Dado – bubnjevi, Nikica – gitara i novi basist Zoki snimila je i novi album koji se očekuje u prodaji za nepunih mjesec dana, nakon čega kreću i prve svirke. Dečki su me prošli tjedan ugostili na svojoj probi gdje sam imala priliku premijerno poslušati nove stvari, a čak su mi i ispunjavali glazbene želje na čemu im ovom prilikom još jednom zahvaljujem. Nakon probe zadržali smo se još malo u ugodnom razgovoru i odmah na samom početku palo je i najteže pitanje: 
Ono što vjerojatno sve čitatelje najviše zanima jest kako i zašto ste odlučili ponovo se okupiti?
Žika: Pa ne znam, Dado me nagovara već dvije godine, njemu se svira već duže, a meni se prošlo proljeće prisviralo. Stvarno ne znam zakaj… 
Onda da postavim drugačije pitanje: zašto je uopće došlo do razlaza Overflow na ‘ajmo reći vrhuncu?
Dado: Pa neke druge obaveze su nas stisle u životu, a od samo od muzike se nije moglo živjeti pa smo morali malo prekinuti..
Hoćete li moći danas živjeti od svirki?
Žika: Danas ne, al’ sutra opet da, hahaha. Al moraš pazit, ne, to sve ovisi. To je teško pitanje, pitaj njega kaj on misli o tome!
Čime se bavite osim sviranja u bendu?
Dado: Ja radim, imam svoju firmicu, zato i mogu svirati, al’ da radim negdje drugdje vjerojatno ne bi mogao.
Nikica: Ja sam dal otkaz..
Da bi mogao svirati?
Nikica: Da, doslovno.. ali isto si sad otvaram firmicu tak da isto radim…
Zoki: Ja sam student, al’ ne bi se tak nazvao, hahaha.
Žika: A pazi sad, ja isto studiram. Nekaj sam radil u međuvremenu pa sam si malo prištedil pa sad studiram. Sad sam ozbiljan student, već sam na 3. godini, pedagogija i povijest, to mislim završiti i to mi je super.
Pripremajući se za ovaj intervju tražila sam neke podatke o Overflow i začudila sam se kada sam primjetila koliko vas je u biti malo bilo po medijima, čak i u doba kada ste u Hrvatskoj bili jako popularni i izuzetno koncertno aktivni. Kako to da vas mediji nisu bolje pratili?
Žika: Zato što se medijima moraš malo ulizivati, a mi nekako nismo imali za to sposobnosti. A nismo jedno vrijeme ni znali da bi to zapravo možda trebalo raditi.
Dado: Nije nam bilo primarno da idemo u medije, a nekog menadžera nismo imali da bi nas progurao, ne…
Mislite li da vaša kvaliteta nije bila dovoljna da budete interesantni medijima?
Nikica: To valjda nitko drugi nije prepoznao. Ili je htel al’ je jal bil prevelik. Kod nas važi ona ‘Kaj vredi, ne vredi’…
Žika: Ako hoćeš biti u medijima moraš ti sam poduzeti neku akciju, nije dovoljno čekati da mediji tebe prepoznaju kao nekaj kvalitetno. Najgore od svega je kaj mi se čini da ima puno stvari koje ne vrede bogzna kaj, a ima ih ono… ne mislim tu samo na kuruzu… ali uglavnom, treba tu raditi neke akcije koje mi nisu baš simpatične, npr. uliz.
Kako gledate iz današnje perspektive na razdoblje vaših početaka, kad vam je Zdenko Franjić izdao kazetu? Smatrate li da je to bilo nešto revolucionarno, nešto što je možda pokrenulo i ostale bendove da izađu iz garaže i počnu snimati albume?
Žika: Mi smo počeli svirati i raditi svoje stvari, snimili smo ih nakon tri, četiri mjeseca i poslali kazete na jedno dvadeset adresa u Jugi tad, ne… to je bilo 1990., poslali smo kazete na sve izdavačke kuće koje su tad postojale, i male i velike, i samo se Franjić javio. On je nazval odmah drugi dan i rekao “Meni je to dobro, ja bi to izdao”. Onda smo se išli naći s njim, on je izdao tu kazetu i onda su se stvari počele ko lavina nekakva otvarati. Mi smo već 1990., ja sam imal onda kolko, 17 godina, bil sam jedan od starijih ne, moj brat koji je sviral gitaru tad je imal 14… 1990. smo počeli svirat i već smo 1991. na jesen u Francuskoj svirali turneju i imali ploču izdanu kod nas i singl u Francuskoj… sad kad se onak sjetim, super je bilo to razdoblje…
Dado: Mi smo bili preveliki klinci. Da nam se sad to dogodi mislim da bismo drugačije odigrali.
Jedan ste od rijetkih domaćih bendova koji se probio vani i postigao nešto u inozemstvu, a da nije svirao po zavičajnim klubovima, već je dijelio stage sa mnogim velikim i priznatim imenima?
Dado: Pa tu nam je puno pomogla ta prva turneja po Francuskoj, jer smo svirali s najvećim francuskim bendom, bilo je puno ljudi na koncertima…
Žika: Poznati smo bili di su ljudi slušali takvu muziku. Nije sad da smo mi bili u francuskim glavnim medijima, al’ bili smo u svim medijima koji pokrivaju takvu glazbu… kombinacija sreće i upornosti, tak to uvijek na kraju bude. Ako radiš pošteno obično se i vrati.
Spomenuo si svog brata (Mali, op.a.), što je danas s bivšim članovima benda?
Žika: Ukupno imamo čak četiri bivša člana, doduše, jedan je svirao samo prvih nekoliko mjeseci… Moj brat je svirao do 1998. i onda je odlučio da mu se više ne da, nije ga to jednostavno više ispunjavalo… onda smo promijenili gitarista i stavili jednog našeg prijatelja, ekstremnog socijalnog radnika iz Varaždina, Igora Ježeka, i on je sviral na jedno pet koncerata al’ nije baš bio uspješan… i onda je došao Nikica, 1999. kad smo snimali “Unbreastfed”, tri mjeseca prije snimanja ploče… onda smo radili još do kraja 2001. i onda smo prestali, a sad kad smo ponovo počeli Konrad koji je svirao bas cijelo vrijeme nije više bio zainteresiran, pa smo uzeli ovog maloga…
Neka nam se predstavi novi član!
Zoki: Ja sam Zoran Piberčnik, sviram bas u Overflow, svirao sam prije u par bendova, Retardu, Della Grande, imam i svoj bend koji još postoji, One Step Away… s njima još sviram i valjda bum nekaj i s njima napravil… a u Overflow me doveo Nikica, prijatelji smo iz Varaždina pa je prepoznal moj talent, hahaha..
Kako ste došli u kontakt s Raduletom iz Atheist Rapa u čijem ste studiju snimali novi album?
Žika: Jednostavna priča, opet stvar sreće malo… Dado i ja dogovorili smo se u 5. mjesecu da bi opet svirali, a Atheisti su svirali baš koji dan prije u Boogaloou i onda sam ih pozdravil, mi smo se upoznali još tam negdje 1996., nismo se dugo vidli pa smo se malo podsjećali starih vremena… i onda su oni svirali nakon mjesec dana u Varaždinu, a ja sam u međuvremenu čuo njihovu ploču, svidjelo mi se kak zvuči i onda sam pital Raduleta ko je to radio, on je rekao da je on… i onda sam još slušao Grupu tvog života koju je isto on snimao i isto zvuči dobro, iako da su snimili još jednu gitaru bi zvučalo još bolje… i to je to, s njim se bilo lako dogovoriti. Jedino smo napravili jednu veliku grešku da nismo čekali toplije dane, jer smo se usrali od zime na salašu… ja sam svako jutro ložil vatru, hahaha!
Koliko ste dugo bili tamo, koliko je trajalo snimanje?
Žika: Išli smo dvaput, prvo smo išli tjedan dana snimat, onda smo išli još tjedan dana na miks i još snimit nekaj dodatno.
Koja je bila prednost snimanja baš u tom studiju?
Žika: Jedna važna prednost je što Radule zna snimiti, to se čuje iz snimaka koje je napravil… iako ne radi dugo zna napravit dobru snimku. Mislim da i ovo naše zvuči jako dobro. On sam veli da mu je to do sad najbolje, kamo sreće da ide samo dalje i bolje i bolje. U Zagrebu ima dobrih studija, ali je problem s tim da ti nemreš otić u taj studio i živjet u studiju tjedan dana i snimat ploču, možeš otić na dva, tri sata, pa onda drugi dan na dva, tri sata, a ovdje smo mi bili u jednoj sobi, živjeli smo tam tjedan dana, u drugoj sobi se snimalo…
U kojoj fazi je sad album? Izdavač je opet Anubis Records?
Žika: Album izlazi oko 20.4., za Anubis, to je ljubav koja je funkcionirala na prošle dve ploče, sve je bilo ok, pa nije bilo razloga da sad ne bude opet. Nismo probali niti kontaktirati neke druge izdavače… htjeli smo svirati što prije uživo, a opet, nismo htjeli onak samo doći i svirati koncerte, to nam je bilo malo onak nisko. I onda smo odlučili snimiti ploču, pa je bila čak spika da snimimo ponovo samo stare stvari, one s prve dve ploče koje se ne mogu ni kupit više, a istovremeno smo počeli i nove stvari radit, tak da je na kraju ispalo da su pol ploče skroz nove stvari, s tim da te nove stvari traju pol sata jer cijela ploča traje sat vremena, to je skoro pa dupli album. No, i onda smo otišli snimat po zimi, iako bi bilo pametnije da smo čekali ljeto, hahaha.
Dado: Snimit ćemo uskoro i prvi spot za “Wasted”, to radi mlada ekipa s Akademije… ne znam doduše gdje će se on danas vrtiti… na VIP DJ-u, hahaha!
Kako biste usporedili ovaj album s vašim prethodnim albumima?
Dado: Pa kaj se tiče zvuka, do sad nam je to… najviše nam se sviđa kak je na kraju ispalo.
Imate li još uvijek onako bolesne tekstove? Tko piše tekstove uopće?
Žika: Ove nove sam ja sve napisao, ali mislim da nisam ja odgovoran za najbolesnije, te je pisao Konrad kojeg sad više nema s nama, on je napravil seriju krajnje bolesnih tekstova na prošloj ploči. Al’ njegova tradicija će ostati i dalje, hahaha!
A što je s naslovom albuma? Na vašoj web stranici www.overflow-tv.com pokrenuli ste nagradnu igru vezanu baš za naslov, hoće li se on još mijenjati ili ostaje ovakav kakav je?
Žika: Album se zasad zove “Live At … The Parties”… bumo vidli…
Tko je radio omot i dizajn albuma?
Dado: Omot radi frend, zove se Dalibor Kos, on je ilustrator, tak da će bit ilustriran kompletan omot, dosta velik, moći će se onak raširit…
Kad počinju prve svirke?
Žika: 12.5. sviramo u Pazinu, a onda 13.5. u Zagrebu. Imamo još nekaj u planu, al’ ne budemo s tim još izlazili van dok nije 100 posto dogovoreno.
Dado: Mislimo svirat skoro svaki vikend do ljeta i na ljeto na festivalima, još ne znamo točno kojim. Normalno, i vani bi probali svirati, ko i prije, ne, a prava turneja bi onda bila na jesen, 9. i 10. mjesec
Koprivnička scena nekad i danas? Je li Overflow pokrenuo tu scenu i je li se ona ugasila kad je Overflow prestao s radom?
Žika: Je, drukčije je bilo. Istina da smo mi prvi počeli, pa su onda svi vidli kak se to može napravit… znači malo sviraš, pa snimiš kazetu, pa je nastala Analna Psorijaza, Running Party, Don’t… dobro, Don’t su svirali i prije, ali malo drukčija spika je to bila… tak da ono, može se reći da smo mi pokrenuli to sve… No, ti bendovi su se svi raspali još prije neg kaj smo mi izdali zadnje dve ploče… mislim raspali, malo su svirali, al nikad to nije bilo onak ozbiljno kak bi trebalo biti. Don’t su došli do najozbiljnijeg nivoa, al’ problem je uvijek, znaš, kaj nema dost para u tome pa onda ljudi moraju nekaj drugo radit pa onda nemaju vremena, pa se nekome rodi klinac i tak…
Dado: Oni su danas svi zaposleni i obiteljski su ljudi više-manje, imaju obitelji i to onda ne ide…
Ima li danas neki novi bend na tom području koji bi mogao krenuti vašim stopama?
Zoki: Ima, ima, Pillow Pack, to je isto dobar bend…
Dado: Angry Cows sad opet počinju svirati…. njihov gitarist je Dalibor Kos, naš ilustrator kojeg sam spomenuo, oni isto opet nekaj rade, sad kolko budu ozbiljno to shvatili…
Zoki: Ma danas ima puno manje bendova, Varaždin je isto imao totalno jaku scenu, od onoga Greencajga koji se snimal, to je bila kompilacija bendova, 25 bendova .. bilo je i puno klubova, Ex npr., tamo je sad samo neki techno…
Žika: Da, mi smo svirali u Ex-u jedno pet puta… bilo je dobro tam uvijek, jedino je zvuk bil nekak loš…
Zoki: Hehe, tad sam ja još klinac bil, gol, s majicom zamotanom oko glave, kaj sam imal, 15 let…
Žika: Da, ima i snimka, mi sviramo a on u prvom redu… hahaha!
Koliko ste danas uopće upoznati s domaćom demo scenom? Sviđa li vam se možda neki novi domaći bend?
Zoki: Ne znam, to su sve neki novi klinci, nisam ni ja puno stariji… ima udruga, znam da se jedno pet bendova diže, ali ne znaju se još niti imena, morti bude nekaj iz toga… a nemam pojma točno koji bend…
Žika: Meni je od novih bendova koje sam čuo u zadnjih godinu dana dobra Grupa tvog života, to mi je super…
I za kraj neka poruka fanovima?
Dado: Da dođu na koncert i da se dobro zabave!
