Overflow i Obama; let iznad kukavičjeg gnijezda

2292

Čini se da je kod nas definitivno ozakonjen ‘Sanaderov sindrom’ zaborava i neznanja. Kako vidimo puno ljudi ništa ne zna, par aktualnih primjera su nogometaši koji ništa ne znaju, ne zna ništa niti Nadan Vidošević, kult neznanja očito je popularan.

U pop kulturi još je gore, zaboravlja se i ono od jučer, kamoli ne od prekjučer. Što je najgore, zaboravlja se i ovo od danas, ili se niti ne sazna. Ima odlične rock glazbe, ali opako je teško animirati ljude i nagovoriti ih ‘na akciju u gradu’, jer, citirajmo opet Film, “Sad je sve drugačije“, osim “Pet piva u sebe“.Apatija umjesto Opatije
Možete protestirati protiv garaža u centru ali će vam svejedno iskopati ‘groblje’ za automobile, pa zavlada apatija umjesto Opatije i ljudi vjerojatno misle da su nemoćni i da na ništa ne mogu utjecati. Pa niti na uspjeh rock scene.

A svi bi to tako željeli, baš bi, ali ipak je bolje ostati doma. Prošle subote u Tvornici su odličan koncert odsvirali Overflow i muški, pa i ženski, promovirali novi album “Overflow & Miškina”, njihov prvi na hrvatskom jeziku. Ovo mora da je neki obrnuti proces? Svi hoće van a ovi se vraćaju doma?

Suradnja s vanjskim neprijateljima
Dosad su pjevali na engleskom, a i više su svirali po Engleskoj nego po Hrvatskoj, tamo su bili uspješniji nego svi drugi domaći rock bendovi koji su otišli trbuhom za kruhom. Uz The Bambi Molesters Overflow su jedini domaći izvozni rock proizvod koji je redovito nastupao na inozemnim pozornicama, aktivno surađivao s ‘vanjskim neprijateljima’ i imao internacionalno distribuirane albume.

Muziku podržava

S njima je tada kao menadžer radila Dijana Lakuš-Didi, o čemu malo kasnije. Osim što odmah možemo reći da kod nas često zbog ‘dječjih bolesti’ odraslih ljudi propadaju poslovno-glazbeni pokušaji koji su mogli uroditi itekakvim plodovima.

Sjetimo se odličnih varaždinskih Voodoo Lizards koji su se raspali nakon što su snimili album za inozemno tržište s Jimmyem Ripom i Bernardom Fowlerom, suradnicima The Rolling Stonesa, i imali otvoren put za inozemnu karijeru, milju YouTube klikova, bolje nego 2Cellos na početku. Overflow ipak rade i s novim albumom više su se usmjerili na domaće tržište.

Desert ili dezertirati
Često se čuo argument da za veći uspjeh na domaćem tržištu treba pjevati ‘po domaći’, i eto Overflow su krenuli u tom smjeru. No, ima problem; vjerojatno će im sad trebati još 10 godina da šira domaća publika sazna za preokret.

Možda bi im Overflow mogli ispuniti i neku želju pride, ili napraviti dodatnu gestu dobre volje? Skuhati večeru nakon koncerta? S desertom, ili ipak bolje dezertirati… Jer kako objasniti da se na odličnom koncertu guralo i tiskalo u Malom pogonu Tvornice kao u sauni, a da je bilo 50 ljudi više bilo bi nam gala u velikoj dvorani.

Gdje je tih dodatnih 50 ljudi u gradu od milijun, i ako fale ovakvom bendu sa svjetskim nastupom i izvanserijskom reputacijom, kakva je perspektiva drugima? Sve skupa ispada kao igra skrivača i let iznad kukavičjeg gnijezda kilave domaće estrade, a govorimo o bendu s kojim smo se mogli praviti važni usred New Yorka i Londona.

I Pixies ih vole
Evo, recimo treći singl “Pjesma međimurskog zlatara” s novog albuma, može li ona biti među hitovima godine? Ne moramo uopće recenzirati album, ali s ovako dobrom pjesmom zaista ne bi trebalo biti problema. Da smo normalno tržište i sretni ljudi, ili barem ljudi.

Pitanje je zapravo da li pored svih Pearl Jam, Foo Fighters, Green Day i ostalih koje gledamo i slušamo, nešto ovako dobro – nazovimo to modern-rock ili kakvu god blesavu definiciju hoćemo – može postati srednja struja kod nas?

Overflow obično zovu kad trebamo pokazati da smo ‘svjetski’ a ne lokalni pikzibneri, pa su svirali i na INmusic i na Terraneu. Sjećam se kad su nastupili prije Pixiesa na Šalati u Zagrebu kao bilo koji britanski indie sastav prve lige i pobrali ovacije publike. Možda će iduće godine svirati ispred Pearl Jam pa ćemo se opet moći kurčiti kako imamo dobrih bendova?

I Obama ih voli
Osim toga, preko njihove tadašnje menadžerice Dijane Lakuš-Didi mogli smo doći i do Bijele kuće i Obame. Sjedio sam pred koju godinu na Cvjetnom trgu sa članovima Letu štuke koji su iduću večer svirali u Zagrebu, kad je kraj nas prošla polovica Overflowa i Dijana.

Didi je ‘force of nature’, na mnogim rang listama izabrana je među 70 najboljih menadžerica na svijetu i danas najviše radi u Londonu. Kao operativna menadžerica uključena je u organizaciju festivala Outlook i Dimensions, među najposjećenijima u regiji, na koje su producentski uključeni i timovi s Glastonburya i nekoliko engleskih kompanija, a i engleska publika je čini se tamo u većini.

Na žalost (benda ponajviše), njena priča s Overflow je završila. No, tada je s njima na Cvjetnom bio i simpatični čovjek koji je imao predavanje u Zagrebu i s kojim me upoznala. Ispostavilo se da je to Scott Goodstein, web guru i šef internetske kampanje i nove online strategije Baracka Obame na pobjedničkim izborima. I idućim vjerojatno, jer tim koji pobjeđuje se ne mijenja osim kod nas.

Obama bi kod nas izgubio izbore kao i Overflow
Overflow su ga upoznali na koncertu u Austinu pred dosta godina, kad je došao na poziv Dijane i uživao u prvim redovima ispred pozornice jer mu se bend svidio. Kako i ne bi?

Bend kojeg su vani dočekivali s honorarima i uvjetima jednakim kao i kod njihovih alternativnih bendova, a poznato je da ako u golemoj Velikoj Britaniji kao indie band prodaješ samo 20 tisuća albuma, možete živjeti od toga i koncerata.

Ali, čini se da im fali da angažiraju Scotta Goodsteina u promidžbi, kad već ne rade s Didi, mada je pitanje bi li im i on na čudnom domaćem terenu mogao pomoći. Nema tu stratega koji bi te spasio, kod nas bi i Obama vjerojatno izgubio…

0 Shares
Muziku podržava