Žika (Overflow): “Hrvatski baš i nije pijevan jezik”

3221

Koprivničko-varaždinski punk-rock bend Overflow uskoro nam donosi novi album. Novi album posvećen je pjesmama Mihovila Pavleka Miškine koje su zaživjele u novom ruhu.

Prva pjesma koja je predstavljena kao singl albuma je “Bijeda“.

Osim novog albuma u Overflowu je došlo i do promjene članova, pa je tako novi bubnjar benda Marko Kuhar. Nakon dugog koncertnog perioda širom svijeta, i nakon zadnjeg albuma “Hit me”, Overflow je svojim avanturističkim duhom odlučio krenuti u novom smjeru i propjevao je na hrvatskom jeziku. Zagrebački fanovi imat će prilike gledati novi Overflow na Danu radostu Hladnog piva (25. svibnja na Šalati), a više o novom albumu i svemu što se događalo u bendu popričali smo sa Zokijem i Žikom.

Dvije godine kasnije… Kakve su bile reakcije publike na Hit me” album?
Žika: Odsvirali smo gomilu koncerata. Uz koncerte bili su tu i ljetni festivali. Mislim da je reakcija publike bila ok, i da je to naš najbolji album, svakako najzreliji. Nekom se album više sviđa jer je žešći, a nekom ne. Meni se jako sviđa kako on zvuči i sviđa mi se kako su prošli koncerti. Obično treba vremena albumu da se zahukta, ali za ovaj kao da nije trebalo toliko puno vremena i to je bilo dobro.

Dogodili su se i koncerti po Europi ali i Americi i Kanadi. Kakve su bile reakcije publike vani?
Žika: Kad veliš vani, zapravo nema neke razlike. Više se radi o razlici od grada do grada, nego od zemlje do zemlje. U Americi smo bili 2010. u dva navrata. Najviše smo svirali u Njemačkoj, ali ne toliko u ovom zadnjem periodu. Zadnji period obuhvaća Austriju, Mađarsku, Sziget festival, svirali smo festival u Slovačkoj i Češkoj, a i svirali smo i na Exit Festivalu. Pokrili smo neke stvari koje prije nismo.

Zoki: Nikad ne možeš odrediti od grada do grada gdje je bilo više ljudi. Negdje smo očekivali da će biti puno više ljudi pa je bilo malo ljudi. U Kanadi je na kraju došlo dvadeset do trideset Bosanaca. Nismo očekivali da će tamo itko doći, a došli su ljudi koji znaju za naš rad.Žika: Kad si spomenuo Austriju imali smo seriju dolazaka u zapadnu Austriju. Bili smo headlineri na jednom festivalu i bilo je tisuću ljudi. Uvijek smo išli tražiti nove teritorije i to nam je draže nego vraćati se na isti teritorij. Možda to nije bilo pametno, ali to je u duhu benda. Otud novi projekt, idemo u neistraženi dio svemira i to je avantura. Više volimo nepoznanice nego da temeljimo čvrsto neke stvari. To možda nije najpametnije kao što rekoh, ali je zanimljivije.Zoki: Nije zanimljivo svake godine ići na more u isti grad, nego uvijek ideš u drugi (smijeh).

Zamijenili ste bubnjara. Zbog čega je došlo do toga?
Žika: Nismo se složili oko nekih stvari. To je prošla priča, to se dogodilo prije godinu i pol i novi bubnjar je Marko Kuhar. Unatoč njegovoj mladosti Marko ima puno iskustva. Svira u još dva benda. U Koprivnici je dežurni bubnjar za svaki bend i zanimljivo je da je on kao najmlađi zapravo najmudriji, najstaloženiji i našli smo u njemu snagu mirnoće, organiziranost i strukturiranost koja nam fali (smijeh).

Je li Marko pridonio drugačijem zvuku benda?

Žika: Puno sudjeluje u stvaranju aranžmana i glazbe, jako je aktivan u tom smislu i to je novi element koji imamo.
Zoki: Svaka osoba nosi svoj zaštitni način sviranja. Uvijek postoje dva bubnjara koji bi mogli isto zvučati. Budući da je mlađi vjerojatno je preslušao više novije glazbe i više vježbao. Mislim da je za rang iznad bivšeg bubnjara.

Muziku podržava

Žika: Nije ovo prvi put da smo promijenili člana u bendu. Imamo sreću da onaj koji dođe podiže nivo u bendu. Bitno je reći da je Zoki u bendu od 2005., nekih osam godina, što je više od originalnog gitarista iz devedesetih. Ti članovi benda koji nisu originalni postali su originalni i duže su u bendu nego oni prije njih. Dogode se neke stvari i tako se ispremiješaju karte.

Ono što je također novitet kod vas je da ste sklopili ugovor s Dallas Recordsom…
Žika: Razmišljali smo na koji način ovaj projekt, ovakav kakav je, staviti u javnost. Radili smo i ranije s labelom, s Croatia Recordsom devedesetih, tj. s podetiketom T.R.I.P. Records. Album “Dorothy” izašao je tad na major labelu. Odlučili smo nakon toga probati neke druge opcije i vratili smo se opet na label. Album je na hrvatskom pa smo razmišljali da bi možda bilo pametno to napraviti tako. Vrijeme će pokazati sve, dogovorili smo se brzo i lako, a to je bio glavni razlog da odaberemo Dallas Records. Sve je djelovalo ljudski i humano pa se nadamo da će tako i biti.

Hit me” je album koji ste izbacili u DIY izdanju. Kakva je razlika kada radite samostalno i sada kada ste opet pod izdavačkom kućom?
Žika: Teško je reći. Jedno i drugo ima prednosti i nedostataka. Teško je reći je li jedno bolje od drugog.
Zoki: Najbolje je kad radiš sam jer onda držiš sve konce u rukama i lakše je, a kad imaš label treba postojati simbioza i kompromis između labela i benda.
Žika: Label ima više kanala kako doći do publike.
Zoki: Sve ima svoj plus i minus.
Žika: Budući da smo avanturisti ne držimo se ustaljenih i probanih tehnika, nego idemo po principu ‘što nije strgano pokušaj strgati’ (smijeh).

Nedavno je izašao singl “Bijeda” koji je na iznenađenje mnogih na hrvatskom jeziku. On najavljuje novi album na kojem obrađujete pjesme Mihovila Pavleka Miškine. On je živio nedaleko Koprivnice, je li to bio jedan razlog zašto ste odlučili obrađivati njegove pjesme?
Zoki: Upravo to je bila bitna stvar jer i sam bend potječe iz Podravine, jer je pjesnik bio iz Podravine, pa je Žika naletio na stotu godišnjicu njegove smrti.

Žika: Prošle godine mu je bila 70. godišnjica godina smrti. Ne znam kako mi je to palo na pamet. Naletio sam na njegove knjige i išao sam ih pogledati. Uzeo sam te knjige, pročitao tu poeziju, pročitao sam apsolutno sve. To što je Mihovil Pavlek Miškina pisao je relevantno i aktualno i danas. Relevantno je globalno i njegova poezija sastoji se od nekoliko stvari, a ima i socijalne strane u njoj. Pjesma “Bijeda” je kao da sad čovjek živi i piše u ovom vremenu i ide duboko u emocije. On zapravo ima seriju pjesama koju je posvetio prerano preminuloj ženi, i ima tu intimnu priču koju priča. Suočiti se s tom poezijom koja je pisana za čitanje, a ne za izvođenje, to je bila avantura. On nije razmišljao da će to jednog dana obraditi punk-rock bend jer to nije mogao znati, a obraditi tu poeziju zahtjevan je zadatak. Moraš poštovati ono što je čovjek radio jer se on ne može braniti jer ga više nema. Vodio nas je kroz to i našli smo način komunikacije i to je uspjelo. Ova pjesma je singl, ne zato što je komercijalno atraktivna, nego zato što predstavlja album. To je Overflow muzika koja je moderna i u spoju s tekstom koji je star sto godina i aktualan je kao da je pisan danas. Na novom projektu Overflow & Miškina također sudjeluju dva stara člana. Bivši gitarist Branimir Živković i bivši basist Konrad Mulvaj. Oni sudjeluju kao autori i veliko je nam zadovoljstvo što su se odazvali na naš poziv. Njihovi stvaralački talenti dobro će se čuti na albumu.

Novi album cijeli je na hrvatskom jeziku. S
obzirom da od početka radite tekstove na engleskom, je li bilo problema s
prebacivanjem na materinji jezik u strukturiranju pjesama i
aranžmanima?

Zoki: Instrumentalno se nije ništa mijenjalo i nismo se puno borili s jezikom.

Žika:
Bitna su dva elementa. Kao prvo to nisu naši tekstovi. Kad smo radili
muziku na engleskom tekstovi su bili sluga glazbe, njih smo
prilagođavali glazbi, i dodavali smo i oduzimali ovisno o glazbi. Ovdje
je drugačija situacija. Glazba mora biti sluga tekstu. Dali smo si
slobodu da malo tekst modificiramo, ne da ga promijenimo, nego da tu i
tamo malo oduzmemo ako je moguće. To je bila jedina modifikacija. To je
jedna stvar na koju moraš mislit. Drugo je to da nisam imao neki osjećaj
da je to problem. Počeli smo pjevati na hrvatskom i sviđa mi se
reakcija ljudi koja je pozitivna. Sve je ušlo u tu glazbu bez
pretjeranih prepreka i mislim da smo dobro pogodili unatoč svim
problemima koje hrvatski jezik ima kad pogledaš č, ž, š, dž i slično,
jer hrvatski baš i nije pijevan jezik (smijeh).

Zoki: U to smo
ulazili hladne glave. Išli smo eksperimentirati i isprobavati što sve
možemo. Ispalo je više ideja i probali smo ih, shvatili smo da nam se to
jako sviđa i želimo da to ugleda svjetlo dana. Album bi trebao izaći na
jesen.

U kojoj je fazi album trenutno?
Žika: Album je manje-više
gotov. Dogodila se zanimljiva stvar u dogovorima s Dallasom. Nije više
princip da snimiš album pa idemo izbaciti prvo singl pa tek onda album.
Zbog interneta je vrijednost singla postala bitna pa su htjeli da idemo s
tri singla prije albuma i tu smo dobili pet mjeseci da odgodimo finalno
snimanje albuma. Imamo još vremena da prožvačemo taj materijal i
iznjedrimo još koju pjesmu. Snimali smo u etapama, prvo singl, pa smo
bili u studiju prije nekoliko dana i snimili smo još dvije stvari, a na
ljeto će se snimiti ostatak.

Koji će biti idući singl s albuma?
Žika: Najvjerojatnije će to biti antiratna pjesma. Kad komitet donese odluku znat će se sve (smijeh).

Six Pack je obradio jednu pjesmu Miškina, “Crveni makovi”. Jeste li vi obradili istu pjesmu?
Žika: Ne. Probali smo, ali nije išlo s obzirom da je ta pjesma već uglazbljena., ali ima jače poezije od te pjesme zapravo.

Hoćete li imati balans između te socijalne strane tekstova i životne
strane? Jeste li se, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo po
pitanju okoline, okrenuli nekakvoj vrsti napada na političku situaciju u
državi kroz tekstove socijalne tematike?

Žika: Miškina je kao
tekstopisac aktualan. O nekom napadu nema puno priče, mi smo tu da
postavljamo pitanja, a ne da dajemo odgovore. Postavimo pitanje, a na
ljudima je da razmisle o tome.

Objavili ste i videospot za “Bijedu”…
Žika: Video je radio Dikobraz Production, a to je Dinko Šimac, mladi autor koji ima 22 godine i dolazi iz Virja kod Koprivnice. Već je radio neke stvari koprivničkim bendovima i to nam se svidjelo i jako smo zadovoljni rezultatom. U videu glumi naš prijatelj Dalibor Trojak koji nije glumac, ali je savršeno prenio emocije koje su bile bitne. Ideja je super. Ima priča s konopcem koji simbolizira život i teškoće. Mislim da video diže pjesmu na još jedan viši nivo i da će pomoći pjesmi da se probije do još šire publike. To je bitno.

Bend ste koji nije imao veći tretman u većim medijima. Sada se na
Internetu može dosta pročitati o vama na raznim portalima i čini se kao
da ste više došli pod povećalo medija. Uspijevate li s godinama više
doći do medija neovisno o labelu i svemu?

Žika: Mediji su se
promijenili. Postojimo od devedesetih. Do našeg petog albuma Internet
nije bio relevantan medij. Bilo nas je i prije u medijima, a danas nema
drugih medija osim Interneta pa se dobiva dojam da smo u medijima više
nego što smo bili. Bili smo u medijima početkom devedesetih jer smo
jednim od prvih videospotova na filmskoj vrpci, spotom “Dorothy”, bili
prvi na Hit Depou tri tjedan za redom što ne pripada u underground
priču. Imali smo intervjue u Heroini i svim tim glazbenim novinama.
Nemam dojam da smo sad više u medijima nego prije. Sad ima sedam portala
i neka ih bude još više, pa se onda pojaviš na svima pa se čini da te
ima puno. Televizija je i dalje najmoćniji mediji koji je u
kontinuitetu. Šteta što kod nas nema televizijske emisije koja bi bila
okrenuta takvim stvarima.

25. svibnja je Dan radosti na Šalati, 25. godišnjica od prvog koncerta Hladnog piva, a i vi nastupate s njima
Zoki: Rekli su nam da dođemo svirati, mi smo pristali na to i eto. S nama još svira Fraktura mozga.
Žika: Hladno pivo otprilike traje koliko i mi. Oni slave dvadeset i pet godina postojanja, a mi postojimo dvadeset i tri godine, dakle oni postoje dvije godine duže. Cijela priča počela je još iz vremena Jabuke početkom devedesetih. Svih tih više od dvadeset godina smo svirali s njima često i bili tu negdje blizu pa su to ipak naši drugari (smijeh).

Poznajete li Frakturu mozga?
Zoki: Ja ih znam. Znali smo tu i tamo svirati skupa, a i svirao sam s njima sa svojim matičnim bendom iz Varaždina, oni su moja generacija i bilo bi čudno da ih ne poznam. Relativno pratim scenu tih mladih pankera iako ona lagano odumire.

Ima li još koji od mlađih bendova, s obzirom da relativno pratiš tu scenu, koji bi izdvojio?
Zoki: Ne bih nikog izdvajao posebno.

Što se može očekivati na koncertu na Šalati od vas? Hoće li tu biti starijeg materijala za odsvirati i hoćete li premijerno predstaviti koju novu pjesmu s albuma?

Žika: Pustit ćemo teaser, neki naš odabir pjesama s novog materijala, da ovi ljudi koji će biti na koncertu čuju to i da se zažele toga, ali bit će tu i neki kratki izbor dobrostojećih hitova, to uvijek dobro dođe (smijeh).
Zoki: Da nas ne ubiju ako im odsviramo samo novi materijal; čuj ne želimo šokirati druge ako smo šokirali sebe (smijeh).

Mislite da biste ih mogli šokirati?
Zoki: Mogli bismo ih šokirati, ovisi. Svatko nas gleda iz svog aspekta. Mi smo dečki koji imaju svoj bend i misle da rade nekaj dobro, a ti si jedan objektivan čovjek i tko zna kako razmišljaš o nama. To prepuštamo publici.

Muziku podržava