Kroz deluxe verzije prva tri albuma, provedeni smo sam vas počecima benda Oasis (linkovi niže u članku), odnosno, svom suštinom njihova stvaralaštva, zbog čega su i bili jedan od najvećih bendova devedesetih. Vjerojatno su i sami shvatili da s ostatkom njihove pjesmarice ne treba obilježavati dvodekadnu obljetnicu, ali su na svu sreću odlučili napraviti nešto posebno za četvrt-stoljetnu obljetnicu “The Masterplana”.
Što je “The Masterplan”? Jedna od najboljih kolekcija b-strana izdana od nekog izvođača. Mnogima je često ovaj album jedan od najdražih albuma Oasisa ili u najmanju ruku treći po redu, a sadržaj na njemu svakako tome ide u prilog. Ovo su b-sideovi singlica s ta tri najbitnija albuma Oasisa, s “Definitely Maybe” (1994), “(What’s the Story) Morning Glory?” (1995) i “Be Here Now” (1997) (kojeg su britanski mediji možda i malo nepravedno sasjekli). To je album koji je na još jedan neopisiv način povezao svu količinu genijalnosti koju je bend tad posjedovao.
“The Masterplan” je originalno izašao 2.11.1998., a za 25. obljetnicu bend je ponudio pregršt opcija mercha, od kojih se svakako pokazala najinteresantnija limitirana zoetrope verzija vinila u izdanju Blood Recordsa. Cijela tiraža te edicije je svedena na samo 15 tisuća kopija, a moja je stigla u ponedjeljak i numerirana je brojkom 10687. Ako se netko pita što je zoetrope verzija, evo post s ilustracijom istog.
Veličina ovog izdanja jest u samoj jačini pjesama na njoj. Kod mnogih izvođača jasno možeš razdvojiti singlove, pjesme za album i b-sideove jer su b-sideovi točno ono što im i ime govori, nešto što nikako ne spada u A-kategoriju pjesama, pa su postojale takve pjesme da se popune druge strane vinilnih singlica (koje je zapravo malo tko i slušao). Ovdje, barem polovica pjesama je u tom periodu karijere Oasisa mogla postati singl koji će osvojiti vrhove top-lista, ali ipak su se morale zadovoljiti tek s titulom ‘b-strana’ što su ispravili tu nepravdu upravo izdavanjem ovog albuma.
Logično pitanje se postavlja zašto nikad nije postojao album u ovom stilu s b-stranama iz ostatka karijere… Pa, prvi ću slobodno reći kao jedan od njihovih najvećih fanova da tako nešto nitko ne bi htio slušati, pa čak niti zagriženiji fanovi od mene. Albumi od “Standing on the Shoulder of Giants” do finalnog, svaki je imao pregršt problema, a b-strane su bile baš b-strane, te ponekad i teško slušljive.
“Acquiesce” je jedna od rijetkih pjesama u kojoj Liam i Noel ravnopravno dijele vokalne dionice. Često su za tu pjesmu i sami govorili da je ova pjesma trebala biti izdana kao singl (objavljena je tako tek za potrebe promocije ovog albuma), a izvorno se nalazila kao pripomoć pjesmi “Some Might Say”. Ako ste u ijednom periodu svog života voljeli Oasis, siguran sam da ovu pjesmu slušate na najglasnije, posebno sada kad braća nit ne žele čuti jedan za drugoga.
“Underneath the Sky” u jedne od zanimljivijih pjesama koje bi svoje mjesto mogla pronaći na “Be Here Now” ili kasnijim albumima, dok je u ‘ono vrijeme’ zaslužila oplemeniti jednu od najvećih singlica ’90-ih “Don’t Look Back in Anger”. S druge strane, “Talk Tonight” mi je jedna od najdražih njihovih akustičnih balada u kojoj je Noel preuzeo glavne vokale.
“Stand By Me” je donio beatlesovsku “Going Nowhere”, “Fade Away” je briljantna garažna rock stvar koja ima odličan refren, te se idealno uklapa u period nastanka (singl “Cigarettes & Alcohol”). Nekadašnju kasetu, a današnji prvi disk završavaju dvije stvari koje su čak i često svirali uživo. S “The Swamp Song” su često otvarali koncerte, dok s “I Am The Walrus” (cover od The Beatlesa!) zatvarali koncerte onog vremena.
“Listen Up” je jedna od pjesama koja je svakako trebala dobiti više pozornosti u njihovoj karijeri. Pjesma je baš power balada, gitara tutnji, a činele daju predivan šarm, dok melodijski idealno posloženu pjesmu, Liam je oplemenio jednim od svojih najboljih vokalnih interpretacija u karijeri.
Potom slijedi jedna od pjesama koje bend (čitaj Noel) nikad nisu previše voljeli, a kod mene se dogodio sasvim drugačiji efekt. Na spomenutoj kaseti, ta pjesma se najviše izlizala. Jednostavno, za mene je to jedna melodijski idealno posložena pjesma s pravovremenim prelazima i pumpanjem repetitivne melodije u nedogled s povremenim ubacivanje novih elemenata (gitarske dionice su mi baš odlične, kao neki pseudo britpop folk country).
“Half The World Away” zvuči kao da je složena u pet minuta jer im je trebala neka pjesma za singlicu “Whatever” (da, to je još jedna pjesma iz onog vremena koja nije na nijednom albumu!), pa je Noel uzeo akustičnu gitaru i iz glave bubnuo što je imao… To je bilo ono vrijeme kad je tako isporučivao vrhunske pjesme, a ova jest vrlo dobra i zanimljiva. Još jedna pjesma s te singlice jest “(It’s Good) To Be Free”, a ona zvuči baš bendovski, ali je ujedno i zasluženo tu gdje je.
Jedan od kolega, poznavajući moju strast prema ranom Oasisu mi je često čestitavao rođendane sa “Stay Young” koja kao da je baš i rađena za tu prigodu, vrlo prpošna i radiofonična s glavnim stihom ‘Hey, stay young and invincible’. Predivno. Do nje je “Headshrinker” koja je prava rokerica i fino pogađa duh Oasisa iz rane faze njihove karijere.
Da sam album “The Masterplan” ovdje završi, mnogi fanovi (ali i oni koji to nisu) bi rekli ‘Huh, pa ovo je fantastično! Zašto ovo nije jedan od regularnih albuma Oasisa’. Ovo jest 13 pjesama koje na malo drugačiji način opisuju svo ludilo koje se dešavalo oko Oasisa tog vremena kroz genijalnost jednog lika koji je briljantno slagao sve pjesme Oasisa. Ako uzmemo taj period od 1994-1997 nitko me ne može uvjeriti da je tad postojao neki veći genije od Noela Gallaghera. U četiri godine izdati tri takva albuma, a onda i ovakvu kolekciju b-strana… Nitko drugi to nije tad mogao…
Ali da, nismo došli do kraja albuma “The Masterplan” jer tu je i pjesma “The Masterplan” koja je također tek naknadno objavljena kao singl prilikom promocije ove kompilacije. Zamislite da napravite baladu koju svi uspoređuju s najvećim pjesmama tvojih idola (čitaj The Beatles), tijekom vremena postane jedna od najdražih pjesama, kako benda i autora pjesme (čitaj Noela), tako i cijelog niza fanova, a da si to ostavio kao b-stranu tek nekog singla. Istina, taj singl je jedan od najvećih singlova ’90-ih, “Wonderwall”, ali u bilo kojoj drugog opciji, taj singl bi, u to vjerujem, postigao gotovo sličan uspjeh. Iako su i mnoge druge pjesme zaslužile više, “The Masterplan” je ona pjesma koja Oasis čini Oasisom, za mene najvećim bendom ’90-ih! Lagani akustični uvod s nizom predivnih orkestracija, Noelov vokal koji nas uvodi u pjesmu, te refren ‘veći od života’.
Kad vidimo da su pored dva remek-djela i jednog vrlo dobrog albuma složili još pregršt pjesama za koje nije bilo mjesto na tim albumima, jasno je da je period od 1994. do 1997. bio njihov i samo njihov. Noel je redao pjesme kao na industrijskoj traci, a malo koja od njih je bila za baciti. Da, mogu se složiti, ma koliko god volio Oasis, da nakon toga je sve otišlo na kvasinu, da su postali singl bend, bend čiji albumi više nisu donosili toliko uzbuđenja. Mnoge od tih pjesama ne bi dospjele na ovu kompilaciju jer jednostavno nisu dovoljno dobre, a ipak su dobile mjesta na regularnim albumima jer drugih nije bilo. Zato i “The Masterplan” jest vjerojatno njihov treći najbolji album u karijeri, iako su to samo ‘b-strane’ singlova koje rado pjevamo kad se prisjećamo ’90-ih i zlatne ere britpopa.
