Liam Gallagher: Biti ili ne biti za Gallaghera mlađeg

Kao klinac, Liam Gallagher osnovao je bend, a nakon toga pozvao starijeg brata u pomoć, koji je kasnije i zagospodario bendom. Bend se zove Oasis i postali su najveći britanski bend ’90-ih. Kako je vrijeme odmicalo, bilo je sve jasnije da Liam želi više prostora pa se konačno počeo i pojavljivati kao autor pjesama, a proporcionalno je godinama rastao i animozitet prema bratu, dok jednostavno sve nije puklo.

Raspad Oasisa podijelio ih je u dva klana. Noel je iskoristio svoj status glazbenog boga na Otoku pa je znalački iskoristio i Oasis pjesme u svojem novom bendu Noel Gallagher’s High Flying Birds, dok je Liam htio krenuti skroz od početka s dobrim dijelom posljednje formacije Oasisa. Odluka da ne svira i pjeva Oasis bila je dvojaka; kao prvo i osnovno, to je bilo za svaki respekt, ali jasno je bilo da ljudi žele čuti upravo to.

Nakon dva solidna albuma Beady Eyea i raspada benda, činilo se da je Liam odustao od glazbe ili da čeka smirivanje situacije s Noelom pa da ponovno proradi ‘bratska ljubav’ u Oasisu. Čekao je, čekao… Govorio je da nije pička da sad ode u solo vode, ali je prošlog ljeta kratko i jasno na svojem Twitteru (vrlo je aktivan tamo) napisao “Sad je i službeno – pička sam”. Tad je bilo jasno – Liam ide u solo vode i najvjerojatnije će pjevati pjesme Oasisa. Godinu dana kasnije, konačno je osvanuo i album, a on je samo potvrdio sve ono što se znalo od tog Twitter posta.

It's official I'm a cunt LG x

— Liam Gallagher (@liamgallagher) August 25, 2016

“As You Were” točno je onakav album kakav smo mogli i očekivati od Liama. Ove pjesme su lako mogle biti potpisane i izdane kao treći album Beady Eye i tu ne bi bilo nikakvih problema. Naravno, Liam Gallagher je jače ime od Beady Eye (koji se nije dovoljno isprofilirao i izbrendirao kao bend) pa se s njime mogu pjevati pjesme Oasisa i sve djeluje vrlo logički posloženo.

Najavnim singlovima je pokazao, a kroz sam album i dokazao, da je i dalje veliki pobornik The Beatlesa i posebno Johna Lennona. Vjerojatno od malih nogu sluša jedne te iste ploče unedogled, stoga ne čudi da “As You Were” ima vrlo retro rock štih koji povremeno ima jake psihodelične elemente. Naravno, tu je i njegov karakteristični način pjevanja te refreni koji su veći od života, kao kod pravih britpop himni. Je li u svemu tome i uspio? Pa, i ne baš do kraja.

Jedan od glavnih problema albuma je taj da je odsviran (i otpjevan) u brzini niže, zbog čega mu nedostaje malo više dinamike i energičnijih pjesama koje bi publici legle na prvo slušanje. Ovako sve djeluje sanjivo i interesantno, ali kako album odmiče ne vidi se neki pomak u atmosferi pa me ne bi čudilo da mnogi počnu zijevati. Radio je s brojnim vrlo popularnim producentima, stoga čudi da je krajnji rezultat ispao upravo tako.

Uvodnu “Wall of Glass” znamo još s početka ljeta i ona nalikuje na radove Oasis s prijelaza milenija. Na tu pjesmu će se sigurno najviše uloviti stari Oasis fanovi. Već sljedeća “Bold” odlazi koju dekadu iza, u vrijeme kada su najveći Liamovi uzori harali scenom – fino upakirana akustično-psihodelična pjesma djeluje kao neka izgubljena hipijevska himna.

Posljednji singl “Greedy Soul” spada među energičnije skladbe s albuma, a opet joj nedostaje još malo energije i bolji refren, jer ovaj zvuči kao c-strana neke singlice. Preostali dosadašnji singlovi su bolji, ali se nekako stapaju s materijom u kojem ništa ne odskače od prosjeka. Sve je vođeno (najčešće) akustičnom gitarom koja je nositelj melodija i možda predominantna tema, a nijedna nema onaj zanos kakav je recimo imala “Songbird”. U ovakvoj atmosferi, fino bi odgovarao i veći značaj klavira u ponekoj pjesmi, kao što je pokazao u svojoj prvoj autorskoj stvari za Oasis “Little James”.

Liam je napravio još jedan sasvim solidan album. Svojim imenom i prezimenom stao je iza pjesama koje se ne razlikuju previše od onoga što je radio u karijeri bez pomoći starijeg brata. Možemo reći da je album dobar, ali ovim pjesmama sigurno neće dostići Noelovu popularnost. Naravno, tu su koncerti i emocije na pjesme Oasisa koje je počeo pjevati uživo – vjerujem da će ova kombinacija imati više uspjeha od Beady Eye, iako je sve to jedno te isto.

Samostalni prvijenac kojim se počastio za 45. rođendan pokazao je da Liam ipak nije spreman za najveće stvari, da mu je vlastita slava važnija od ‘časne pionirske’, da ga i dalje prilično boli što je brat uspješniji, da The Beatlese i Lennona nikad neće izbaciti iz sebe, da mu Oasis više znači od onoga što prezentira prema van…

Ovo je biti ili ne biti za Liama. Ako se ne uspije kvalitetno ispromovirati i podići (medijsku) pažnju, mislim da će postati još jedan lik koji neuspješno pokušava oživiti stare dane slave, a takvih na sceni u ovom trenutku imamo i previše. Prezime je i dalje jak brend (u Britaniji), sad je samo pitanje je li dovoljno dobar ako mu pridodamo i ime Liam. Ponavljam, sam album nije ništa bolji ili lošiji od radova Beady Eye, a oni su vrlo brzo propali u zemlju.