Kad je “(What’s The Story) Morning Glory?” objavljen na današnji datum te jeseni 1995., Oasis su se još borili za titulu najboljeg benda u Britaniji: nije ih bilo previše briga da pokore ostatak svijeta. Istina je da je njihov debi album “Definitely Maybe” iz 1994. godine osvojio prvo mjesto na britanskim ljestvicama albuma te da je prodan u nekoliko milijuna primjeraka širom svijeta. Međutim, nisu mogli polagati pravo na status najboljeg britanskog rock benda na temelju samo jednog albuma. Na njihovu nesreću, “Roll With It”, prvi singl koji je objavljen sa “Morning Glory”, objavljen je 14. kolovoza 1995. –  istog dana kad je izašao i “Country House” njihovih suparnika – benda Blur.

Kao i obično, britanski je tisak proveo godinu dana prateći i skačući od Oasisa do Blura i nazad, što je neizbježno (?) eskaliralo: Noel Gallagher zaželio je glavnom pjevaču iz Blura Damonu Albarnu i kolegi iz benda Alexu Jamesu da “se zaraze AIDSom i umru”. Rivalstvo je produbljeno još više nakon što je “Country House” tog prvog tjedna izlaska nedvojbeno nadmašio “Roll With It”: Blur je postigao prodaju od 50.000 primjeraka više od Oasisa.

Retrospektivno gledajući, unatoč većem početnom uspjehu Blura te 1995. godine, Oasis je s “Morning Glory” pobijedio na duge staze. “(What’s The Story) Morning Glory?” na kraju se prodao u dvostruko više primjeraka od Blurovog “The Great Escape” i postao je neslužbeni soundtrack promjena koje je tada prolazila engleska politika. Album je označio još jedno značajno postignuće, a to je  autentičan, nedvojbeni uspjeh i na američkim ljestvicama. Album je dosegao 4. mjesto na Billboardovoj ljestvici i prodan u preko 3,5 milijuna primjeraka u SAD-u.

Dolaskom sredinom devedesetih i predstavljanjem samog vrhunca britpopa, “(What’s the Story) Morning Glory?” bio je i uvijek će biti vrhunac Oasisa. “Definitely Maybe” predstavljao je pobunu i britanski gnjev: projektirao je dekadentne snove britanske mladeži iz radničke klase koja je bila bez posla, bez interesa i utopljena u dosadi svakodnevnice. “Morning Glory” pobrao je vrhnje tog stava uz sjajno pisanje i  ispolirani britpop zvuk. Svim tim elementima kombiniranima u pravom mjeri, na pravom mjestu i u pravom vremenu nastao je svjetski rock fenomen od albuma. Međutim, pravi trijumf “Morning Glorya” nisu pjesme koje se nalaze na svakom popisu pjesama “Spotify: Britpop” već sjajne pjesme s albuma poput “Hey Now” ili vjerojatno jednu od najvećih pjesama Oasisa “Cast No Shadow”. Ove pjesme, u sjeni hitova “Wonderwall” ili “Don’t Look Back in Anger” jednostavno su za mainstream publiku prošle nezamijećeno, što ih čini koliko-toliko (ne)otkrivenim blagoslovom jer nisu imale bezbroj emitiranja zbog kojih bi se svima popele na vrh glave. Izbjegle su sudbinu da postanu one neslušljive, otrcane pjesme, dapače: ostale su jednako svježe kao i 2. listopada 1995., dana kada je album objavljen.

Ono što je najintrigantnije u današnjem slušanju Morning Gloryja jest da se, iako je bend bio na vrhuncu svojih snaga, činilo da se psihički pripremaju za vlastiti neminovni pad. Ton  je značajno mračniji i samorefleksniji u odnosu na “Definitely Maybe”. Na posljednjoj pjesmi s albuma, “Champagne Supernova”, čuje se da Oasis već zvuči nostalgično, osvrćući se na svoje rane dane kod Boardwalk kluba u Manchesteru. Zatim je tu domišljata i bizarna metafora koju Noel Gallagher koristi referirajući se na stare dane koji tako brzo prolete u “Champagne Supernova”: “slowly walking down the hall, faster than a cannonball”. “Don’t Look Back In Anger”  također kao da nagoviješta neizbježan raspad i sukobe između braće Gallagher koji još uvijek traju.

George Harrison objavio je Wonderwall Music 1968. godine; 27 godina kasnije, Oasis će posuditi Harrisonov “wonderwall” za naslov svoje najuniverzalnije himne. “(What’s The Story) Morning Glory?” smjestio je Oasis na vrh na kojem su potom podnosili turbulentne uspone i padove sve do konačnog raspada 2009. U posljednjim trenucima pjesme “Champagne Supernova” odzvanja Liamovo prozivanje “where were you while we were gettin high?”, sugerirajući da su dobra, stara vremena – ‘zasigurno možda’ već iza nas.

0 Shares
Muziku podržava