Današnjom se obljetnicom sjećamo kako se raspao jedan od najpoznatijih rock bendova devedesetih i nultih i najistaknutijih predstavnika bratskog rivalstva, Oasis. Bili su institucija brit popa i referenca za jedan od najpopularnijih memeova za barenje emotivnih pičoka: “Anyway, here’s Wonderwall”.
Oasis je u aktivnim godinama vrlo lako mogao postati najpopularniji pop bend. Neko vrijeme zasigurno je i bio. Nakon što su godinama kupili glazbene nagrade i u dva desetljeća karijere prodali preko 70 milijuna albuma, sudbini Oasisa je presudila teška narav mlađeg brata praćena godinama međusobnog zamjeranja.
Dan kada je Oasis umro
Dan koji je ušao u anale povijesti dogodio se prije devet godina, 28. kolovoza 2009. godine, uoči nastupa na pariškom Rock en Seine festivalu. Prije nego pređemo na sam događaj koji je prethodio raspadu, par riječi o njihovom odnosu na toj posljednjoj Oasisovoj turneji iz usta starijeg brata Noela. U proljeće iste godine, Noel je u razgovoru za časopis Q bratove sposobnosti okarakterizirao na sljedeći način: “On je poput čovjeka s vilicom u svijetu načinjenom od juhe.”
Gitarist i autor najvećih hitova Oasisa u nedavnom je intervjuu progovorio o tadašnjem odnosu s bratom. Tvrdio je da njihov odnos nije bio katastrofalno loš, već da su mediji manipulirali informacijama i stvarali imidž Kaina protiv Abela. Ipak, problemi su se pojavili kada je Liam osnovao vlastiti brand odjeće koji je htio promovirati na koncertima Oasisa, čemu se Noel strogo usprotivio, ali je bratu ponudio da plaća Oasisu za promidžbu. Liam nije bio zadovoljan tim prijedlogom. Uoči pariškog koncerta trebali su nastupiti na engleskom V Festivalu, ali se Liam nije pojavio jer je navodno imao upalu grla, što je Noel u potpunosti odbacio rekavši da je riječ o prikrivanju mamurluka.
I time dolazimo do ultimativnog okršaja koji se dogodio uoči nastupa na Rock En Seine. Dok se bend spremao za izlazak na pozornicu, Liam se pojavio mlatarajući gitarom kao sjekirom po zraku. Taj je potez bio šlag na torti nasilnih ispada mlađeg brata koji su počeli davne 1994. kada je brata gađao tamburinom. Noel je nakon posljednjeg ispada sjeo u auto i razmišljao da bi se trebao vratiti na pozornicu. Ali je, izgleda, Liamov ispad bila kap koja je prelila čašu i zbog koje je Noel odlučio napustiti pozornicu, a zatim i Oasis zauvijek.
Bratske stvari
O krivcima bi se dalo raspravljati. Jednako kao što su djeca u rastavi roditelja prisiljena odabrati jednu stranu, tako su i obožavatelji bili skloni prikloniti se jednoj strani i opravdavati postupke jednog od braće. Samo što je u njihovom slučaju polarizacija najvećim dijelom išla u Noelovu korist. Neki bi mogli reći da je stariji brat Liamu stvarao komplekse zbog čega je ovaj vječno ostajao u njegovoj sjeni, što bi možda objasnilo njegovo devijantno ponašanje, ali taj argument čini se ne drži vodu.
Drugi, većinski dio, bi se se priklonio Noelu i okrivio za sve Liama, razularenog mlađeg brata kojemu je važniji bio status rock zvijezde i ‘bad boya’ te koji je zbog vlastitog ega i sebičnosti žrtvovao budućnost Oasisa. Britanski glazbeni portal NME dodijelio mu je tri godine zaredom, od 1997. do 1999, nagradu za “seronju godine”.
Definitely Maybe
U godinama nakon raspada različiti su mediji više puta objavljivali vijesti o ponovnom okupljanju Oasisa. Najave potaknute nasumičnim Liamovim objavama na Twitteru ili nepouzdanim izvorima dosegle su razinu circlejerka. Premda je ovo reunion u koji većina ljudi više neće povjerovati, ostaje nada da će bratska ljubav pobijediti i dovesti do pomirbe, romantična uvjerenost srodna onoj o ponovnom okupljanju Prijatelja.
Svima je jasno da je nostalgija varljiva stvar, da uspomene često izgledaju ljepše upravo jer jesu to – uspomene, te da, na kraju krajeva, rezultat koji dobijemo na kraju nikada neće biti ono što smo očekivali. Ali, nada umire zadnja. I potencijal Oasisa koji je punio novinske stupce desetljećima prije nastavit će se i u narednim godinama, jer su momci prije svega obdareni magijom koja zove se karizma, ma koliko blesavi i neuravnoteženi bili.
