Mangroove: “Stvaranje albuma je naš put na mjesec”

Mangroove je hrvatski autorski neo soul funk bend koji postoji od 2003. godine. Svoj prvi album “Svijet za nas”
izdali su 2009., snimili su ga u suradnji sa Samirom Kadribašićem (ex-Jinx, Headoneast).

Koncerte su održavali po klupskim scenama Hrvatske i Slovenije, a 2006. bend dobiva prvu nagradu na glazbenom talent festivalu od strane HGU-a i Društva hrvatskih skladatelja.

Tri godine kasnije na svjetlo dana izlazi drugi album Mangroovea pod imenom “Put na mjesec” koji donosi isti onaj zvuk koji bend njeguje od svojih početaka. Osim pjesama na hrvatskom jeziku, album sadrži i pjesme na engleskom. Njihov drugi album najavili su singlovi “Radio“, “To se smije”, i “Blizu“, a svoju zagrebačku koncertnu promociju doživjet će 12. prosinca u Vip Clubu.

O novom albumu i samom bendu porazgovarali smo s pjevačicom Željkom Veverec.Kako je tekao vaš glazbeni put sve do danas što se tiče sastavljanja benda i njegovog razvoja?
Mangroove je krenuo kao instrumentalni fusion bend sastavljen samo od muškaraca instrumentalista. Onda sam došla ja kao pjevačica i nakon toga uslijedile su kombinacije s brass sekcijom i gitarom. Okosnica benda i autorska jezgra Starešinić i Veverec nikad se nije mijenjala, tako da možemo reći da je Mangroove prošao mnoge promjene forme, ali ne bitno i sadržaja. Danas smo opet tu back to basics u kombinaciji koja nam najviše odgovara za pjesme koje smo napravili za ovaj album, a to je bubanj – Đuro Dobranić, truba – Andrej Jakuš, klavijature – Toni Starešinić i vokal – Željka Veverec.

Tri godine prošle su od albuma prvijenca, je li nakon njega bilo teže raditi na drugom albumu?
Prvi album bio je prepun nade, želje, izgaranja ali i prepun neiskustva. On je imao dobre pjesme, ali negdje u silnoj želji da ih prezentiramo nismo možda pronašli pravi način. Rekla bih da smo na prvom albumu bili tinejdžeri koji su se prvi put zaljubili, nespretno, ali slatko. Prvi se pamte, zar ne? Na novom albumu “Put na mjesec” radili smo bez pritiska, nismo se opterećivali što će se nekom svidjeti ili kako ćemo nekog pridobiti. Jednostavno smo svoje misli i želje pretvorili u pjesme koje se sviđaju nama i s kojima smo mi zadovoljni.Vaše pjesme su se provlačile i po dosta kompilacija, a singl
“Vrijeme” našao se čak i na slovenskoj kompilaciji “Sladica vol.4. soul
funk”. Može se reći da je vaš prvi album imao dobru prolaznu ocjenu kod
publike?
Neke su pjesme zaista zaživjele, ne mogu reći da su
postale pravi hitovi, ali tko zna, možda još i za njih ima vremena.
Možda sada iskusniji i pametniji napravimo revitalizaciju starog albuma
na sasvim novi način i udahnemo starim pjesmama novi život baš kao što
to radimo na koncertima. Ima tu potencijala za puno toga.Imate zanimljivo ime benda. Kako ste došli na ideju nazvati bend Mangroove?
Mangroove je igra riječi koju je smislio naš bivši basist još davnih dana u počecima Mangroovea pritom misleći na spoj čovjeka i groovea. A mangroove je isto tako i tropsko drvo koje spaja tri ključna životna elementa, zemlju, vodu i zrak, a četvrti odnosno vatru trebali bismo dodati mi.

Definicija vaše glazbe je neo soul funk. U vašoj glazbi se više mogu osjetiti jazz premazi i to da dosta eksperimentirate s glazbom. Koji su vaši glazbeni utjecaji i možete li sada nakon prvijenca i drugog albuma i dalje tvrditi da ste neo soul funk bend, ili ipak ima nekih stilskih promjena?
Definicije baš i ne funkcioniraju u glazbi i obično strukturiramo tko smo i što sviramo samo onda kada odgovaramo na pitanja novinara! Naša glazba zasigurno je spoj svega što smo ikad čuli, slušali pa čak i onog što nismo htjeli čuti, ali je ostalo u uhu i nekog vlastitog doživljaja svijeta. Na prvom albumu mogli smo govoriti o sebi kao acid jazz soul funk bendu, ali sada smo se definitivno odmaknuli od acid jazza i nadodali malo elektronike, akustike i eksperimentalnijih tonova, no uvijek ostajemo u nekoj domeni crne glazbe i glazbenika koji su nas obilježili, od Herbiea Hancocka, Milesa Davisa preko Rootsa, Erykah Badu, Joni Mithcell, Nine Simone ili npr. Medeski Martin & Wooda do Olivera Mandića i Dine Dvornika.Nekako mi pripadate u onu gardu bendova kao što su Mayales i The Bastardz i imate dosta sličnosti s njima, što po zvuku, što lirički. Dosta ste glazbeno drugačiji od ostatka scene...
Nećemo se buniti kada nas svrstavaju u tu ekipu jer su Mayales i The Bastardz odlični bendovi koje smo slušali i dalje slušamo, no najvažnije za bend je da pronađe neki svoj zvuk pa se nadam da smo i ovim albumom korak bliže do svog specifičnog zvuka, iako će uvijek biti usporedbi s drugima što je normalno i možemo samo biti sretni što nas uspoređuju s odličnim bendovima.

Jesu li vas ikad smetale usporedbe s takvim bendovima?
Svaka usporedba s odličnim bendom zapravo je kompliment koji trebate uzeti, ali i razmotriti i onda krenuti svojim putem.

Koliko takva glazba ima publike kod nas?
Nekad nam se čini da je publike svaki dan sve manje i manje, no onda opet s raznih strana pišu ti ljudi i pozdravljaju tvoj rad i pojavljuju se neke nove generacije koje lajkaju tvoju muziku pa onda više ne znaš zapravo. Publike nema mnogo, ali postoji određeni interes i tko zna, možda jednog dana postanemo urnebesno popularni!

Ono što je zanimljivo, na novom albumu imate i tekstove koji su na engleskom. Kako ste se odlučili za taj potez, je li to i nekakvo ciljanje na strano tržište ?
Nismo ništa planirali ni razmišljali o nekom stranom ili domaćem tržištu, jednostavno kako je pjesma nastala tako smo joj dopustili da živi.

Kad se preslušava album primijeti se pjesma “Trip To The Moon” koja bi u prijevodu značila “Put na mjesec” što je također ime vašeg albuma. Ima li kakvih poveznica između te pjesme i imena albuma?
Da, ona je bila inspiracija za cijeli album i u trenu kad je nastala zapravo je vrlo zorno prikazala cijeli taj put. Jer svaki glazbenik, umjetnik bilo kojeg tipa, uvijek se redovita pita što je to što on radi, za koga i kamo to sve vodi. Pripremajući se za album i stvarajući album zapravo se pripremaš za jednu misiju kao i za put na mjesec. To je naš put na mjesec.

Tko je zadužen za pisanje tekstova?
Kao i na prvom albumu autori glazbe su Toni Starešinić i Željka Veverec, dok je za sam tekst kriva Željka Veverec.

Što se tiče inspiracije, što te najviše inspirira prilikom pisanja tekstova?
Sve mi je inspiracija, od lijepog dana do ljubavne katastrofe, sva iskustva koja sam imala ili možda neke želje koje će se tek ostvariti.

Koje su pjevačice utjecale na tvoj vokalni izričaj i ima li neka koju bi posebno izdvojila?
Kao mala obožavala sam Whitney Houston i to ne samo zbog njenog glasa nego i zbog načina na koji je nosila cijelu pjesmu. Ona je pjevala cijelim licem. Kasnije, to su bile Nina Simone, Joni Mitchell, Karen Carpenter, Erykah Badu, Etta James, Tracy Chapman, zapravo sve žene autorice koje su imale snažne osobnosti i to im se osjetilo u glasu.

S obzirom na glazbu koju izvodite, imaju li vaši live koncerti više prostora za improvizaciju nego što je to na studijskim snimkama?
Da apsolutno, mislim da live svirka i mora biti svirka. Živa, puna improvizacije i čak odmaknuta od onog što se očekuje.

Kakvu atmosferu volite na koncertima, ležerniju u skladu s vašom glazbom ili?
Mislim da nismo bend za velike stadione pa ni koncertne dvorane. Zadimljeni klub u kojem ljudi piju, plešu ili samo sjede i slušaju – to je to.

2006. dobili ste prvu nagradu od strane HGU i Društva hrvatskih skladatelja na glazbenom talent festivalu. Koliko vam je to pomoglo u daljnjoj karijeri?
Nama je bilo jako drago da smo to dobili i moram priznati bili smo ponosni i sretni. Ali iskreno, nije nam puno pomoglo u daljnjoj karijeri.

Mislite li da su takvi festivali korisni mladim glazbenicima koji na neki način počinju graditi svoju glazbenu karijeru?
Svako iskustvo je korisno mladim glazbenicima, osobito ako su im u žiriju pametni i stručni ljudi u svijetu glazbe, kao što su nama bili, sjećam se, Davor Hrvoj i Zdenka Kovačićek koji su prepoznali potencijal u nama, ali i dali nam nekoliko savjeta. Bilo bi odlično da zapravo češće možete svirati pred takvim ljudima koji mogu s vama podijeliti svoje veliko iskustvo.

Do sada su s albuma ”Put na mjesec” skinuti singlovi “Radio“, “To se smije” i “Blizu“. Koji je idući singl u planu?
Imamo već u planu sljedeći singl koji će ponovno biti vrlo romantičan i melodičan i pop, ali neka njegovo ime zasad ostane tajna.