Knjiške preporuke “ulaze s klupe na teren” kao zamjena za koncertne preporuke. Dok iščekujemo dane kada ćemo moći i dalje bezbrižno uživati u koncertima, svakog četvrtka donosimo ti knjiške preporuke, kako bi si začinio karantenu dobrim književnim naslovima.

Ovotjedne preporuke servirala nam je Mirela Priselac Remi, koja se odlučila samo za autorice jer smatra da smo muški glas i previše čitali u kanonima regionalne i svjetske književnosti. Pogledaj njenih sedam preporuka.

 

1Mani Gotovac – “Fališ mi” (1. i 2. dio) 

Osobno mi je draža jedinica, bilo je to prvo djelo koje sam pročitala iz Maninog pera. Izbacila me iz cipela iskrenošću kojom piše. Željela bih da kroz čitanje ovog djela probudite u sebi onaj iskreni glas koji će vam točno znati reći „kako ste“ u ovo vrijeme izolacije i “rondanja” po unutarnjim svjetovima.

 

2Toni Morrison – “Jazz” 

Znate li što je sinestezija? Ono kad vam se miješaju osjeti – čitate knjigu i čujete zvukove, vidite boje čitajući crna slova na bijelom papiru… Eto, upravo se to događa pri čitanju ovog ogromnog romana (ogroman značajem, ne i obimom) koji je nagrađen Nobelom. Slike su žive, likovi igraju pred očima, čitajući o Cityju vidim vrevu na ulicama i mirišem grad.

knjiga dostupna: Amazon

 

3Dubravka Ugrešić – “Lisica”

Znate li što je sinkronija? Ono kad se nešto neočekivano pogodi u vremenu, ali možda drugom prostoru, kazaljke na satu i misao, događaj koji naznačuje ili je bio dokaz nekog drugog. Lisica je sjajan roman, biser, dragulj, pisan veličanstvenim stilom. Podsjeća me na piknik koji sam si organizirala prošlog proljeća, gore na Ribnjaku ispod velike lipe, ali da sada ne bih previše proustovski opisivala, pustit ću vas da sami nađete svoju lisicu. 

knjiga dostupna: Fraktura

 

4Olja Savičević Ivančević – “Pjevač u noći”

Kad narastem, želim biti Olja. Jednog dana, kada postanem onakva kakvom se vidim u glavi, želim stati Olji bok uz bok i šapnuti na uho „evo me, hvala što si me vodila ovamo, čula sam te“. Ovaj njezin roman vraća nadu u onu nenormalno normalnu ljubav. Sve što opiše, uspijeva učiniti da bude tako prokleto kul. Da poželiš biti papirnati junak i uvući se među redove.

knjiga dostupna: Knjižara Ljevak

 

5Zadie Smith – “Martha and Hanwell”

Za ovu će kratku priču svatko naći vremena. Zadie bolje odgovara u dužoj formi no ova kratka priča čita se između doručka i večere, ne ispušta se iz ruku i nema opravdanja za pauze. Najteže je napisati nešto kratko, a da te svaka riječ šarmira i začara. E, Zadie je ovdje učinila upravo to.

knjiga dostupna: Amazon

 

6Ivana Bodrožić – “Prijelaz za divlje životinje”

Ova zbirka poezije odgovara na pitanje kako u pjesničkoj, kratkoj formi prenijeti toliko intenzivnih emocija i stanja, a da nitko ne ostane kraći za glavu. Volim njezin stil pisanja, čini mi se da se sjajno zabavlja dok piše poeziju, čak i kad piše o nesreći. Njezin kontrapunkt uvijek dolazi iz lijevog kuta, nenadano, i uzrokuje „wow“ efekt. Ili kod nas pjesnika, efekt „ovo je genijalno, zašto se ja ovoga nisam sjetila“? Čuvati kao oko u glavi.

knjiga dostupna – VBZ

 

7Milena Marković – “Pas koji je pojo sunce”

Kako Milena uspijeva biti takva frajerica? Kako uspijeva zavezati misli u čvor koji ne guši? Odakle joj te riječi zbog kojih želim staviti Patti Smith, obrijati glavu, spakirati sve što imam u kofer, zapaliti odavde i živjeti kao konobarica u nekom jazz klubu u Brooklynu? Milenina poezija nema pasoš – ona je moja i od one djevojke s Dorćola, ali i od one male s Alipašinog i one sa Straduna i one s Kastva i one što pije skopsko ispred Havana kluba. Dozirati Milenu, uzimati male doze, dugo držati dah i onda ponoviti.

0 Shares