Kako bi Gobac, Štulić, Ripper i Stublić prošli na The Voiceu

Početak emitiranja novog talent showa The Voice u pamćenje doziva sve komentare pojedinih članova žirija na svim emitiranim talent showovima do sada.

I ako bismo izdvojili najbolje komentare žirija, to bi ispala zanimljiva komedija na tragu Monty Pythona, a bome i zanimljiva kolekcija kompleksa, niskih dodvoravanja te petparačkih obećanja. U svakom slučaju, članovima žirija nije lako, a nije niti natjecateljima. Uostalom, živimo u vremenu kad je toliko tih pravila o lijepom pjevanju pogaženo cipelom, tenkom i valjkom da se slučajno ne bi opet pojavila. Uzevši u obzir ponašanje članova žirija u tim talent showovima, probao sam zamisliti kako bi bilo da se na audiciji pojave neki hrvatski rockeri, koji su redom snimili značajne ‘live’ albume koji vremenom nisu izgubili na snazi, a i obrade iz njihovih usta su zvučale autentično. I zvuče tako godinama, pa čak i dekadama.Prvi kandidat dolazi iz grada na četiri rijeke, a onda se preselio u metropoluuuu… Sad nam dolazi s prljavim rock’n’rollom sa zagrebačkih ulica. Njegovo ime je Davor Gobac!!!Žiri: Zašto “Starfucker” od The Rolling Stonesa?
Davor: Zato kaj me to zanima u životu. (prema publici se pokazuju table ‘Pljesak’)
Ž: I kako se tebi čini tvoje pjevanje?
D: Prva liga. Bolje sam otpjevao nego otplesao. Još muku mučim s valcerom, ali bolje mi ide stiskavac. (publika: ‘smijeh’)
Ž: Jesi li kad probao pjevati da ne zvučiš tako… posebno?
D: Kaj vam ja ‘zgledam k’o da sam probaval pjevati? To je… ono… rock and roll… Riječi sam smislil dok sam čekao na stejdž. Meni to tak’ prirodno ide.
Ž: Kad ne budete prošli dalje, to će vam biti moje prirodno mišljenje. (iz publike: “Uuuuu!“)… Netko to mora reći! Istina mora izaći na vidjelo! (iz publike se i dalje čuje “Uuuuuu!“).Drugi kandidat dolazi iz Sesvetskog Kraljevca i pun je želje da pokaže što zna!!!

Žiri: Reci svoje ime.
Jura Stublić
Ž: Zašto si prepjevao partizansku pjesmu “U tunelu usred mraka” i nazvao je “Chicago”?
J: Mislim da bi to mogao biti hit.
Ž: Jel ti znaš da je to asocijacija na mračna komunistička vremena, kad se zatiralo sve hrvatsko?
J: Ne. Meni se se svidjela pjesma. (članovi državotvornih stranaka iz publike: “Uuuuuuu!“)
Ž: Vidjet ćemo. Vokal ti je narativan, hladan, ti ne pjevaš ti pričaš. Mi ovdje tražimo pjevače. Nemaš ono svoje. Radije odi u spikere. Ili snimaj govorne albume, to se super prodaje u Burkini Faso. Tako sam čuo da oni imaju fantastično tržište s time.
J (u komentaru poslije razgovora sa žirijem): Dobro da Vam nisam došao s “Po šumama i gorama”…

Treći kandidat dolazi s vrućih tribina Maksimirskog stadiona. Pjevat će nam “You’ll Never Walk Alone“, a njegovo ime je – Ripper!!!

Žiri: A što ti radiš ovdje?
Ripper: Postavljate pitanje s očitim odgovorom. Pjevam.
Ž: Kako si zadovoljan sa svojim pjevanjem?
R: Zadovoljan sam više nego ste Vi zadovoljni uzgojem krušaka u Međimurju.
Ž: Poznato je da je “You’ll Never Walk Alone” ljubavna pjesma i da je tako treba pjevati?
R: Nadam se da je vama poznato da je nogomet najveći izraz muške ljubavi, tako da sam vašu ideju već inkorporirao u svoju.
Ž: A gdje si učio pjevati?
R: K’o i svi. Na Dinamovim tekmama.
Ž: To se vidi, jer svaki put kad ovaj zabije gol, ti isto pogodiš notu. (smijeh iz publike članu žirija, vidi se tabla ‘Pljesak’)
R: Hvala lijepa, volim i ja vas.

Posljednji kandidat večeras voli The Beatlese, sevdah i punk, a predstavit će se starom američkom pjesmom “Lilly of the West” – dame i gospodo, zaplješćimo punkeru mekog srca – Branimiru Štuliću!

ŽIRI: Odakle dolaziš?
Branimir: Iz Novog Zagreba.
Ž: Što je ovo bilo?
B: To je pjesma “Lilly of the West”, ali ja sam napisao nove stihove, pa se sad zove “Usne vrele višnje“.
Ž: Zanimljivo. Jel sviraš još neki instrument osim gitare?
B: Ne.
Ž: A… ovo je ovdje namjerno tako loše zvučalo? Tako si htio?
B: Da, htio sam da tako zvuči, a vi nemate pojma.
Ž: Ova je pjesma bila malo preteška za tebe. Pjevaš stalno iz grla, glas ti puca, nerijetko falšaš.
B: Ne. To je moj stil.
Ž: Gle, imaj svoj stil, ali moraš imati neku tehniku pjevanja. Ne znam, da li ćeš proći.
Drugi član žirija (na uho da se jedva čuje): On je sin branitelja.
Ž: OK, javit ćemo Vam se.
(Branimir napušta prostoriju)
Ž: Ako ovaj ikad snimi nešto, najbolje da to nazove “Ravno do dna”, jer će tako i zvučati.

Zaključak: nemojte preozbiljno s talent showovima. To je ipak samo zabava, a rock’n’roll je ipak bolja zabava jer je manje predvidiva. Možda su ljepši glasovi na talent showovima, no da se glas pamti, mora donijeti više od same ljepote. A nekad ne treba donijeti ni ljepotu.