Karlovac slovi kao rockerski nastrojen grad, ali u posljednjih nekoliko godina je počeo gubiti svoju reputaciju. Naraštaji i naraštaji pripadnika rock subkulture svoju ‘žeđ’ za tom vrstom glazbe morali su tražiti negdje izvan ovog grada.
Da bi zadovoljili svoje interese često su morali potegnuti do Zagreba ili čak, u ekstremnijim slučajevima do Rijeke. Ovoga puta dašak kvarnerskog ugođaja i djelić hvaljene riječke scene u Karlovac je donijela kontraverzna grupa Let3.
Stvari u posljednje vrijeme idu na bolje. Ponovnim otvorenjem i uređenjem Hrvatskog doma, bolje rečeno njegova izdvojena pogona Coyote Bara, Karlovac je ponovno rezervirao svoje mjesto u koncertnom kalendaru bendova. Karlovac će postati karika koja se na pojedinim turnejama neće smjeti zaobilaziti, a uzevši u obzir potencijal grada kombiniran s prostorom za svirke stvara se veoma optimistična slika budućnosti.
‘Riječke pičke’, kako ih u slengu volimo nazvati, već su nekoliko puta gostovali u gradu na četiri rijeke. Zadnji put smo ih imali prilike vidjeti i poslušati u prostoru River Puba u prosincu 2005. Tada su napravili odličnu atmosferu, a u prilog tome išla je promocija posljednjeg studijskog albuma “Bombardiranje Srbije i Čačka”, koji je, između ostalih, i kod Karlovčana dobro prihvaćen. 
Sa svim ovim pozitivnim premisama nije bilo dvojbi da će se ovaj koncert još dugo prepričavati. Inače, koncert predviđen za subotu počeo je u ranim nedjeljnim, uskršnjim, satima i to dosta suptilno i nenametljivo. Dečki su se popeli na binu uzeli instrumente i bez ikakvog uvoda zasvirali “Riječke pičke“.
Set-lista je obuhvaćali kompletni presjek karijere Let3-a, tako da ni albumi s početka karijere, “Two Dogs Fuckin'” ili briljantni “El Desperado”, nisu ostali po strani. To što se nisu dotaknuli albuma “Tišina”, nitko im neće zamjeriti jer ipak ovo je bila večer glasne muzike i pravog rocka.
Prvi blok od pet pjesama odsvirali su bez stanke, gotovo kao s miksete upotrebom crossfadera. Osim prve već spomenute, svirali su “El Deseperado“, “Fuck familija“, “999” te himnu, “Kontinentio“.
Mala stanka, malo čavrljanja, malo pozdrava pa ponovno ‘bombardiranje’ Karlovčana hitovima s posljednjeg albuma. “Alam izađi“, zatim definitivno moj najveći favorit, “Mamne Baneta” potom “Mala soba“. Do potpunog vrhunca koncerta, koji je te večeri predstavljao prerađeni hit Šabana Šaulića, “Dođi da ostarimo zajedno”, pripremili su nas s “Otrovnom kupačicom“, “Ha ha ha” i “Profesorom Jakovom“.
Smatram da je “Dijete u vremenu” bila vrhunac jer je publika bez ijedne stanke pjesmu otpjevala od početka do kraja, dok je Prlja u manirima Miše Kovača uzdignutih ruku uživao u najbrojnijem back-vokalu.
Čuli smo i vokalne solaže Mrlea i to kroz pjesme “Guska“, “Srničica” te nezamjenjivu i svaki puta drugačiju “Ciklamu“. Do kraja koncerta koju je označila techno verzija “Kurcem u čelo” odsvirali su još narodnu “Sokol” te Gotovčevu operu “Ero s onoga svijeta“, “Dramu“.
Bio je to kraj, ali ujedno i početak drugog dijela koncerta. Nakon kratkih uzvika i poziva na povratak, u sklopu prvog bisa svirali su “Ženu varam“, ‘jednu gluplju i najgluplju’ kako ju je okarakterizirao Mrle, “Droga“, pa onda doživotni hit Termita “Vjeran pas“. Zatim ‘pjesmica o čovjeku Tarzanu’ “Tazi tazi“, kako ju je Mrle najavio!
Kraj prvog bisa, a izašli su i na drugi, kako to i priliči korektnim bendovima koji su zadovoljni svojim publikom te odsvirali “Pokvarenu ženu” i, za sam kraj koncerta, “Naftu“.
Bio je to jako kvalitetno odrađen koncert i od strane benda i od strane organizatora. Očito da su u klubu poradili na ozvučenju jer posljednjih nekoliko koncerata nisam mogao razaznati pjesmu od pjesme. Eto to je još jedna stepenica ka pridobivanju kvalitetnih bendova u Karlovac.
Iako su Letovci svirali nešto više od sata i pol, sumnjam da je itko otišao kući nezadovoljan, jer nigdje se za ovako nisku cijenu ulaznice ne može poslušati Let3.
