U Vodovodnoj ulici u Rijeci je ovih dana osvanuo novi mural u čast riječkoj glazbenoj sceni s nizom bendova i izvođača. Autori murala su istaknuti Slaven Lunar Kosanović i Ivo Kosanović. Krenimo ispočetka i to riječima Lunara.
Koja je priča iza murala?
Za ovaj zid u Rijeci imao sam dvije ideje. Jedna je bila velika figura Catsoa koji gleda preko krova zgrade. U prvi mah mi se učinila zgodnom, ali brzo sam odustao od nje jer bi proporcije bile primjerenije nekom mršavom i visokom mačku, a moj Catso je kompaktniji. 🙂 Druga ideja za taj izduženi format bila je Catso – pattern, koji sam do sada izvodio na razne načine na raznim formatima, u varirajućim oblicima i kombinacijama boja. U nekim slučajevima volim ubaciti lokalne elemente.
U Rijeci smo moj brat Ivo (Smack) i ja redoviti gosti već godinama, a s Vladom (Moskom) nerijetko pričamo o glazbi i u više navrata smo bili u društvu s njegovim bandom Moskva, koji je nastupao na mjestima gdje smo sva trojica crtali. Ispočetka mi je ideja bila da nekoliko autora-frendova ubaci svoje vizualne elemente na mačke i učini ga malo heterogenijim, no čim sam uživo vidio zid, shvatio sam da bi to bila teško izvedivo jer hrbat zgrade ima 3 kata što je prilična visina, a dizalici treba vremena da se popne gore kao i autoru da odradi intervenciju. Sve skupa bi moglo potrajati danima, koje u rasporedu nismo imali.
O bendovima koji su dio Lunar murala
Želja mi je bila napraviti znakove ili logotipe nekoliko omiljenih bandova. Krenuvši odozgora, prvo sam nacrtao dvije okomite paralelne crte, znak grupe The Siids. Već na idućoj figuri sam shvatio da logo Moskve neću ponavljati jer su to Vladina slova, a da Let 3 ni nema prepoznatljivi logo. Zatim sam skinuo Denis & Denis, s čijeg se albuma iz, mislim 1984., sjećam da imaju jedan ‘Denis’ ispisan ispod drugog naopačke i tu je zamisao stala.
Krenuo sam jednostavno ispisivati nazive dalje, prema inspiraciji. Prvi kontakt u Rijeci, ne sjećam se više koje godine, 2Fastu i meni bio je Condom X, Sadin Kruškić iz Ugly Leadersa, jer tada nismo poznavali nikoga tko je crtao graffite, a bili smo involvirani u domaću rap scenu. Naravno da sam se odmah sjetio i dragih cura iz ENI, čiji me osvježavajući glazbeni izričaj veseli, baš kao i grupe Putokazi, koja je formirala
kvalitetne ženske vokale i uvijek odisala originalnošću. U Pol Tone Rapa je bio naš graffiti frend Skat, a osim Siidsa, u novije vrijeme odlične su mi i stvari Borisa Štoka, čijeg vokala se sjećam iz Quasarra.
Fox and his friends je nezavisni mali label s kojim dijelim poznanstva na europskoj sceni i koji također štuje glazbeni izričaj koji cijenim i konzumiram. Po tome su dosta egzotične ptice, ne samo u ovim krajevima, već i puno šire, jer su ljudi masovno okrenuti uglavnom smjerovima koji proizlaze iz kalkulacija nekog debelog pohlepnog producenta i kompanije koja stoji iza njega, cijepljenih protiv stila, a orijentiranih isključivo na plitku klijentelu kojoj glazba ne predstavlja apsolutno nikakav faktor osim audio kulise za gubljenje vremena. Fuzija synth popa, indie rocka, možda malo i elektroničkog retro stila je svakako usmjerenje koje se danas najčešće čuje iz mojih zvučnika.
Ima tu još poznatih ljudi, a kako sam se zaletio ispisujući imena, onda je i Mosk nadodao nekoliko svojih sugestija pa se line-up protegao do poda. Čulo se tu sugestija i s ulice, ali želio sam se zaustaviti dok nisam krenuo pisati po pločniku.
Tehnikalije – koliko je velik, kad je završen, koliko je trajalo da ga se dogovori i napravi?
Ivo i ja smo mural završili u 2 dana, prošli utorak i srijedu, radeći od jutra do mraka. Princip je jednostavan – prvo se postavlja dizalica, potom se sprejem skiciraju forme, zatim ponovo penje gore s fasadnom bojom i boji cijela površina, a kao zadnji i najduži korak ide finiširanje od vrha prema dolje. Dva su razloga za to, prijatelj i kolega Artez, recimo, (koji je radio mural preko ceste) završava murale odozgora da mu boja ne kaplje po završenom dijelu rada, dok je moj razlog u većini slučajeva strah od visine 🙂 Nije baš totalna panika kad je riječ o manjim zgradama, ali treba mi vremena na vrhu da vidim limite i dizalice i sebe, a svakako sam sve sretniji čim sam bliže tlu.
View this post on Instagram
Zašto baš Vodovodna ulica (očekivano bi mi bilo da je to Ružićeva gdje su i murali koje potpisuju Lonac i Miron Milić, npr.)?
Ne znam čija je ideja bila da se murali slikaju u Vodovodnoj, ali slobodno mogu reći da do sada od svih posjeta Rijeci ovdje nisam bio. Kada mi je Vlado slao fotku zida bio sam uvjeren da je to u ulici što vodi u Harteru, Ružićevoj i nemalo sam se iznenadio da nakon tvog ‘Tunela’ ima neki tunel koji vodi u zaboravljeni svijet. Ulica mi je baš djelovala kao da je u njoj vrijeme stalo prije 70 godina, drago mi je da smo tamo boravili i crtali, kao i da smo se družili u odličnom kafiću ‘Skradin’, na kraju Vodovodne.
Koja je priča oko motiva mačke (Catso)?
Da ne zaboravim na mačke, one su se kroz godine rada iskristalizirale iz mog serijala ‘Beastz ‘n bugz’, s kojim sam krenuo početkom 2000-ih. Tu je bilo, kao što ime kaže, buba i raznih zvjerova, a u startu sam ih izvukao 40-ak komada, iz forme jednostavnih skica iz bookova. Izrezao sam ih i montirao na crvene podloge za potrebe izložbe i od tada su prešli na platna, proizvode, zidove i uopće, razne površine.
Ispočetka sam češće crtao pseće likove ali negdje polovicom 2000-ih su mačke počele biti češći gosti mojih uradaka. Djelomično je razlog ležao i u laganoj zasićenosti slovima (nikada potpunoj, vidljivo i danas) i jasnijem komuniciranju neke emocije. Doslovce dvije točke i jedna crta na bilo kojoj površini uglavnom bolje prenose emociju nego ne znam kakav tekst.
View this post on Instagram
Produkcija
U organizaciji su bili Vladimir Tomić Mosk, Dominik Grdić, Bernard Koludrović i Jelena Popović od ljudi s kojima sam ja komunicirao. Vlado je, kako sam spomenuo, stari frend, s Dominikom i Bernardom smo Ivo i ja već radili početkom godine, kada smo za EPK obojali mjerač vremena na trgu. Iza cijele priče stoji EPK Rijeka 2020.
