14. Pozitivan koncert: Editors, Nipplepeople, Jonathan, Bojana Vunturišević
Pozitivan koncert već godinama slovi kao jedna od najiščekivanijih i najposjećenijih manifestacija u Zagrebu, uglavnom zbog prilike da u jednoj večeri Velika dvorana Doma Sportova ugosti desetak najaktualnijih regionalnih bendova za malu cijenu . Ove godine stvari su malo ‘uzdrmali’ – vjerujem da je mnoge iznenadio izbor Editorsa kao headlinera prve večeri; prvenstveno jer to označava kraj tradiciji predstavljanja ‘naših’ bendova, ali i zato što su relativno nedavno predstavili zadnji album u zagrebačkoj Tvornici kulture; točnije, pred nešto manje od osam mjeseci. S druge strane, kao bend koji uživa u statusu zagrebačkih miljenika, njihov povratak ima smisla, što se vidjelo i u sinoćnjem odazivu.
Srpska glazbena scena nikad ne razočara; tako je sinoć Bojani Vunturišević (bivša pjevačica grupe Svi na pod!) pripala čast da otvori četrnaesto izdanje Pozitivnog koncerta. U polusatnoj svirci predstavila je svoj debi album iz 2017., “Daljine”, najpoznatiji po hitu “Kese Etikete”, kojeg smo i sinoć mogli čuti. Iako je imala to prokletstvo prvog izvođača večeri s početkom u 20 sati, vrijeme kada mnogi još ne stignu na koncert – svirku je popratio sasvim pristojan broj posjetitelja, što potvrđuje da je prepoznata kao izvođač za kojeg vrijedi požuriti i poslušati ju uživo.
Nakon nje došlo je vrijeme za riječke velikane Jonathan: što reći za ove momke koji svaki put rasture? Žao mi je jedino što im je svirka trajala samo 45 minuta: ipak im je to bilo dovoljno da publiku bace na koljena. Uglavnom su svirali najveće hitove: tako su publiku rasplesali s pjesmama poput “Maggie” i “Communicate!”. Njihova energija na pozornici je zarazna: ne moraju ‘prisiliti’ publiku da ‘pleše kako oni sviraju’ – to se naprosto dogodi samo od sebe, neusiljeno. Kao highlightove njihove svirke (ako ne i cjelokupne večeri?) bih istakla stvar “I Never Meant To Be There” i “Pictures”, koju je bend naglasio kao njima najdražu pjesmu. Povezanost publike i Jonathana uvijek je snažna čega je bend i sam svjestan; u nekoliko navrata navrata naglasili su kako vole zagrebačku publiku. I vjerujem im. Koncert su zatvorili s nabrijanom “Try To Get Even”, tijekom koje sam razmišljala slušaju li ih Editorsi u tom trenutku i koliko su svjesni toga da je Jonathan “tough act to follow”?
Nipplepeople su nas svojim nastupom razoružali i odveli u neki drugi svemir. Hrvatska verzija Ladytron možda je nešto najzanimljivije što se dogodilo na našoj sceni u posljednjih nekoliko godina. Originalno, talentirano i zarazno za mainstream i alternativnu publiku. Misteriozni duo koji ne priča s medijima odsvirao je gotovo cijeli album “Singles”, s kojeg je svaka pjesma hit: počevši od pjesme koja je obliježila 2017., “Frka”, pa sve do “Sutra”, “Ne volim te”, “Bolji”, “Balkan Express” i “Nikada”. Njhova koreografija koja se nekako doima tako intimnom ne može a da vas ne natjera na gibanje u nekim posebnim kozmičkim pokretima. Bitno je naglasiti kako su ovdje predstavili i novi singl (za kojeg su prokomentirali da “stvarno sporo izlazi”) – “Disko Epileptik”: vjerujem da će i ova stvar preuzeti radio stanice jednakom silinom kao i prijašnji hitovi.
U 23 sata došlo je vrijeme za već spomenutog headlinera večeri: Editors. Riječ je o bendu koji je u zadnjih nekoliko godina zaista mnogo puta Zagreb počastio svojom svirkom, riječ je o bendu koji nisu amateri: svaki koncert im je do u sekundu isplaniran i uigran.Sve je to bilo odrađeno na razini jednog velikog benda: znaju koje pjesme će ‘raspaliti’ publiku, znaju koje će ih ‘pripitomiti’: zna se da će “Papillon” biti highlight koncerta, zna se da će se publika razbacati na “Blood”, “Munich” I “Formaldehyde” , zna se da će se primiriti i zaljubiti na “Smokers Outside the Hospital Doors” ili pak “No Harm”…
Ukratko rečeno, vjerujem da je svima koji su ih slušali po prvi put bilo odlično, i ako pričamo o samoj kvaliteti svirke, to i je istina, nemam prigovora. Meni je sve to ipak bilo malo preočekivano, osobito Tomovo suptilno ‘dirigiranje’ publici da se razbaca na dijelove pjesama na koje se to od publike i očekuje. Ono što me je također zasmetalo je što je setlista bila gotovo pa identična onoj od travanjskog nastupa u Tvornici; ako me pamćenje ne vara, izbačene su “On This Light and On This Evening”, “No Sound but The Wind”, “Ear Raw Meat = Blood Drool”, “Racing Rats” i “Marching Orders”, a dodane “Nothing”, “Smokers Outside the Hospital Doors” i “All Sparks”, dakle, ako ste htjeli skraćenu reprizu od Tvornice: mogli ste ju dobiti sinoć.
Možda se iz ovog teksta da zaključiti da nisam zadovoljna sa sinoćnjim nastupom Editorsa: u suštini jesam, samo bih voljela da je bilo onog jednog “čarobnog” trenutka kakvima su tako prirodno prštili Jonathan i Nipplepeople. Zbog čega ne mogu a da ne maštam: hoćemo li jednom živjeti u svijetu u kojem će Nipplepeople i Jonathan biti headlineri Editorsima? Sudeći po sinoćnjem performansu, rekla bih da to itekako zaslužuju.
