Ovotjedni vikend bio je idealan za muzičke avanturiste koji se ne boje eksperimentirati svojim glazbenim ukusom, a štoviše i nadograditi ga nečim novim i nepoznatim ukoliko nisu ciljano kupili kartu za ovaj događaj. Ako to i jesu, vrlo vjerojatno nisu očekivali da može i bolje, na čemu im nikako ne mogu zamjeriti.
Na subotnji izlazak u Močvaru nagovorili su nas američki noise rockeri Lightning Bolt u sklopu svoje europske turneje. Kaotičan duo posjetio je Hrvatsku prije nekoliko godina, ali sigurno je ta uspomena ove večeri bila nadmašena. Njihov bučan, groovy i abnormalno brz stil sviranja neopisivo je predstaviti riječima, ali oni koji su prisustvovali njihovom nastupu znaju da je riječ o nečemu nepojmljivom i revolucionarnom za rock glazbu općenito.
Noise senzaciju u Močvari otvorila je dj. flugvél og geimskip (u prijevodu avioni i svemirski brodovi) čije je pravo ime Steinunn Hardardottiru. Njen stil odlikuju zanimljivi beatovi, razarajući bass i djetinjaste, ali iznimno vješte vokalne sposobnosti. Uz svoje glazbene kvalitete nastup je dočarala i odličnim vizualnim efektima, odnosno hrpetinom lasera koji su prodirali kroz publiku i dimnom zavjesom koja ju je zakamuflirala do otprilike polovice nastupa. Mlada Islanđanka propituje percepciju svijeta u kojem živimo i njen nastup djeluje kao ASMR video za širu masu uz vrlo ugodan i zanimljiv auditivni doživljaj.
Malo manje ugodan, ali i dalje uhu poželjan spektakl priredio je ludi američki dvojac iz Rhode Islanda. Na koncert Lightning Bolta ne dolazi se bez čepića za uši osim ako su u pitanju teža oštećenja sluha ili neobjašnjiv mazohizam. Tijekom cijelog nastupa bio sam zahvalan farmaceutskim tehničarkama iz ljekarne koje su mi jeftino naplatile dva komada pjene da mogu uživati i “groovati“ uz ritam koji su nam američki noise rockeri donijeli sa sobom. Na tren sam izvadio čepić iz uha i čuo frekvenciju koja je vjerojatno uznemirila sve kućne ljubimce u blizini kluba. Doduše, pravi fanovi čuli su se nekoliko puta uz povik “glasnije!“ ili “pojačaj se!“.
Kako se navedeni komentar ne bi krivo shvatio, to je bilo sasvim pozitivno iskustvo. Ovakvu kemiju i izvrsnu sinkronizaciju rijetko možete vidjeti od nekog glazbenog dua, a dva Briana (Chippendale i Gibson) zvučala su kao orkestar hrđavih i prašnih pojačala koja nitko nije dirao stoljećima, ali su sposobna proizvesti buku koja je za razliku od samog pojma “buka“ nalik na simfoniju koju samo jedinstveni ušni bubnjić može cijeniti. Takav bubnjić imala je ekipa u prvim redovima koja je dala dušu i tijelo američkom noise rock sastavu. Iako je otac koji krade svom djetetu igračke i žali se na iscrpljenost zbog očinstva, Chippendale i dalje za sviranje daje zadnji atom svoje energije, a riječi ne štedi ni prema publici, odnosno mnogim ljubiteljima noise glazbe koji su ga došli podržati. Drugi je Brian s druge strane posjedovao više efekata za svoju bas gitaru od basista otprilike desetak tradicionalnih bendova skupa.
Iskreno nisam očekivao da će jedan takav sastav napuniti Močvaru i stvoriti atmosferu u kojoj čak ni slušatelji koji nisu upoznati ovom vrstom glazbe ne bi ostali razočarani. Istina da sam mrvicu razočaran što nisu nastupali među publikom, ali su i dalje na neki način bili povezani s nama iako su bili za pola metra uzvišeni fizički, ali za stotinjak metara uzvišeni duhovno i psihički.
