U prostoru zagrebačke Tvornice kulture posebno uređenom za koncert velikog hrvatskog glazbenika Ibrice Jusića preksinoć je vladala iznimno ugodna atmosfera. U prednjem dijelu dvorane postavljeni su stolovi za posebne goste, dok je tribina bila namjenjena za štovatelje Ibričinog glazbenog izričaja.
Koncert nije bio rasprodan, što me u neku ruku čudi, jer da je došao sam Leonard Cohen sigurno da bi narod našao vremena, volje i novaca za subotnji koncert, ali čuti uživo Ibricu također je zadovoljstvo, samo očito to nisu svi shvatili upotpunosti. Ibrica je ‘nakon šest godina’ pregovaranja i nagovaranja s odgovornim osobljem, nastupio u velikom sjaju otvorivši koncert serenadom u dubrovačkom štihu.
Zatim je pjesmama s albuma posvećenog Leonardu Cohenu razgalio publiku do temelja. Prvu je otpjevao, prepjevanu na hrvatski jezik – “So Long, Marianne”, pod nazivom “Zbogom malena“, a druga je bila “Ptica na žici” (originalno “Bird On A Wire”). Što reći nego, bravo majstore!
Nakon tih posveta okrenuo je na bosanske sevdalinke, prepričavajući prije svake pjesme sjećanja i iskustva iz svog života. Što se izvedbe tiče, u svakom trenutku čuje se i važnije, osjeti, čvrstoća i sigurnost koja izvire iz četrdesetgodišnjeg Ibričinog iskustva na sceni i oko nje.
Vi koji niste mogli doživjeti i vidjeti njegovo pikantno prebiranje po žicama, osjetili biste mir koji svakome ponekad dobro dođe, u čemu je uživala cijela Tvornica. Lijepo.
