Trubadur još uvijek isti žar nosi

    3002

    U ponedjeljak, 29.1., Ibrica Jusić je održao koncert pod nazivom ‘Večer jednog trubadura‘ u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Koncert je počeo s pjesmom “Ponoć”, kao da je u Dubrovniku na svojim skalinama (ili Skalinama).

    Ono što me uvijek zadivi kad gledam Ibricu uživo je njegovo umijeće sviranja gitare. Nije lako svirati (više od) dva sata pred mnogobrojnom publikom samo s glasom i akustičnom gitarom. Zato trebate biti kompetentan i pjevač i gitarist, a Ibrica je i više od toga. Ne odmaže ako posjedujete i odličan repertoar, naravno.

    Druga stvar koja me impresionira je njegova energija i emotivnost. Premda je izabrao minimalističku šansonjersku formu, Ibričin nastup često pršti od energije u odnosu na mnoge punk, rock i metal bendove, o hladnim i glumljenim emocijama ‘zabavnjaka’ da i ne govorimo.

    Muziku podržava

    Tko nije vidio Ibricu kako izvodi “Pismo Ćali”, “Amsterdam” ili “Mačku” propustio je priliku da vidi što stvarno znači ona previše korištena fraza: ‘unijeti sebe u pjesmu’.

    “Jeste li ikad zamislili kako Ibrica pjeva Arsena?” zapitao je Ibrica i otpjevao: “Moderato Cantabile“, što je bilo prvo iznenađenje večeri. Nakon toga su uslijedili prepjevi Leonarda Cohena “Zbogom malena” (“So Long Marianne”) i “Ptica dugim letom” (“Bird On A Wire”).

    Ibrica je zatim pozvao na binu Harija Ročevića, uz napomenu kako je “uvijek bio ljubomoran na njega zbog pjesme ‘Getanin‘”, jer je htio napisati pjesmu koja bi na sličan način opisala njegovo djetinjstvo, uspoređujući splitski Get s dubrovačkim Pelinama gdje je odrastao. Hari je uz Getanina otpjevao i “Moj lipi anđele” i “Ako voliš me“, dvije pjesme koje je napisao za Olivera. Tijekom nastupa pomogao mu je i Jakša Kriletić na saksofonu.

    Nakon Harijeva nastupa Ibrica je otpjevao nekoliko sevdalinki, počevši s “Kraj tanahna šadrvana“, a “Žute dunje” su po meni bile prvi vrhunac koncerta. Nakon toga su uslijedili Ibričini standardi “Jubi sam vašu ćer“, “Još uvijek ne znam neke važne stvari” i “Trubač sa Seine“, pjesma koju je Dobriša Cesarić posvetio A.G. Matošu.

    Nakon pauze uslijedila je još jedna uglazbljena Cesarićeva pjesma, “Balada iz predgrađa“, a zatim “Dobro ti more vapore bili” s posljednjeg albuma “Kavana Mediteran” tijekom koje se Ibrici pridružila klapa Nostalgija.

    Nakon Nostalgije uslijedio je završni dio koncerta u kojem je Ibrica otpjevao “Emina“, “U svakom slučaju te volim“, “Nemoj poći sad” (izvrsna obrada Brelove “Ne me quite pas”) i već spomenute “Pismo ćali“, “Amsterdam” i “Mačka“.

    Uvod u većinu pjesama bile su kratke priče o njima, a prije “Mačke” je prekinuo “Na Stradunu” pričom o gitari na kojoj je svirao koncert. Gitaru mu je poklonila njegova prijateljica Tereza Kesovija koju je dozvao iz publike da mu se pomogne nastaviti pjesmu.

    Na prvi bis se vratio s riječima: “Ovo isto niste nikad od mene čuli” i otpjevao Runjićevu “Magdalenu“. Drugi bis je bio još jedan biser, prekrasna sevdalinka “Lijepi li su mostarski dućani“.

    Premda je za koncert najavljivana i klapa Ragusa oni nisu nastupili (iz meni nepoznatih razloga).

    Također, Lisinski nije bio potpuno ispunjen, međutim oni koji su se odlučili prisustvovati koncertu vidjeli su nastup jednog od najprofesionalnijih hrvatskih izvođača, a koji ni nakon četrdeset godina bavljenja tim poslom, još ni približno nije izgubi ljubav i žar za njega.

    0 Shares
    Muziku podržava