Ibrica samo nastavio gdje je stao prije pet godina

    2243

    Ibrica Jusić

    Amanet 2

    Datum izdanja: 22.02.2008.

    Izdavač: Dancing Bear

    Žanr: World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Pšeničice sitno sjeme
    2. Ne klepeći nanulamaU lijepom starom gradu Višegradu
    3. Oj djevojko džidžo moja
    4. Ah, meraka još s večeri rane
    5. Mujo kuje konja po mjesecu
    6. Sinoć sam ti, safo, dvoru dolazio
    7. Kad ja pođoh na bembašu
    8. Moj dilbere kud se šećeš
    9. Zvijezda tjera mjeseca
    10. Snijeg pade, na behar na voće
    11. O sabahski tihi vjetre
    12. Djevojka je zelen bor sadila

    Amanet 2” nastavak je albuma “Amanet” Ibrice Jusića iz 2003., donosi 13 obrada većinom tradicionalnih sevdalinki, a ne predstavlja mnogo veći odmak od albuma koji mu je prethodio.

    Sevdah u Jusićevoj obradi jednostavno nije funkcionirao, prvi “Amanet” bio je plastičan, hladan i nezanimljiv. Od slabog prijema nije ga mogla sačuvati ni gitara i produkcijski angažman majstora hrvatskog jazza iz Rijeke Elvisa Stanića, kao ni violina ruskog vilolinista iz Maribora Saše Olenjuka.

    Ibrica, inače veoma spretan u obradama i prepjevima tuđih pjesama (od Luke Paljetka do Leonarda Cohena) ovdje se ozbilljno poskliznuo i od posljedica pada do novog susreta s sevdahom oporavljao se punih pet godina (u međuvremenu je snimio “Kavanu Mediteran”). Čim se oporavio, neprihvaćajući poraz na polju sevdalinki, on juri u Liburnia Jazz Studio u Lovranu i kroz listopad i studeni prošle godine, uz sličnu postavu glazbenika, na glazbeni nosač stavlja sljedećih 13 pjesama.

    “Amanet 2” funkcionira na jednoj višoj razini od svojeg prethodnika. Ali, ako uzmemo u obzir da je album iz 2003. bio veoma loš, znači da je novi album jedva slušljiv. Osim par pjesama kojima je donekle uhvaćen duh i senzibilitet sevdaha (poput “Oj devojko džidžo moja” i “Kad ja pođoh na bembašu“), ostale su prilično nezamjetljive.

    Muziku podržava

    Snaga albuma počinje rapidno padati od samog početka, i iako je Ibricina vokalna i gitaristička izvedba ponovo besprijekorna (na albumu glazbenik čak i kuca u saz – tradicionalni instrument koji na “Amanetu” nije koristio), iako je majstor Stanić uz ulogu producenta doprinio svirajući čak darbouku, mandolinu i citru, njihova ponovna suradnja i njen rezultat je relativno slab.

    Ono u čemu je “Amanet 2” ostvario malen napredak jest odmak od plastičnosti zvuka kojom je bio obilježen prvi “Amanet”. Ali ipak, album je dosadan i ne može se ni približiti ostvarenjima koja su na polju sevdalinki polučili Mostar Sevdah Reunion, Ljiljana Butler ili pokojni Šaban Bajramović. Možemo se samo nadati da neće izaći i treći nastavak.

    Muziku podržava