Nakon ‘Dekonstrukcije’ s Generalom Woo-om, došao je red i na mali odlazak u susjedstvo. Tom prilikom uhvatili smo Mikija Radojevića, frontmana poznatih srpskih punk rock sastava Six Pack i Čovek bez sluha.

Čovjek je to koji stoji iza velikih hitova kao što su “Fabrička greška”, “Delfinov let”, “Dva minuta straha” i još mnoštva materijala s kojima je obilježio živote nekoliko punk rock generacija. Pristao je dekonstruirati pet najznačajnijih pjesama Six Packa i Čoveka bez sluha, secirao ih, rekao nešto više o njihovom nastanku te otkrio detalje o njima koje vjerojatno niste znali.

Six Pack uživo možete uloviti na Ferragostovom zimskom izdanju koje nosi naziv Ferragosto Winter Jam, a održava se ovoga petka, 19. siječnja u zagrebačkom Vintageu.

1Six Pack – “Fabrička greška”

Pored ostalih stvari koje su me tada činile drugačijim (istina, to je nailazilo na odličan feed-back kod djevojčica), vozio sam i skate. Ovaj gore mi je svjedok da sam volio tu dasku i nisam se odvajao od nje. Živeći u malom gradu usred ’90-ih, zbog toga sam imao konstantan problem. Kada sam jurio ulicom, ukoliko sam se vraćao s downhill vožnje, nosio bih štitnike i najčešći komentar koji sam mogao čuti bio je “vidi ovog Marsovca!” Isto tako, tada je Miloševićevim policajcima bio dovoljan bilo koji razlog da te legitimiraju i izmarširaju kući. Ako voziš po pločniku – ne može, pješačka zona. Ako voziš po ulici – ne može, kolnik. Ako voziš po praznom parkingu – opet ne može, eto tako. Onda sam shvatio da je na Balkanu biti kul – zapravo teška robija. Otud stihovi “Ja sam fabrička greška generacije, u mom gradu je glupo voziti skate”. Ispostavilo se da je ta pjesma u dobroj mjeri od Six Packa napravila bend.

2Six Pack – “Poslednja kap”

Ovo je pjesma s jednostavnom temom, ali sam se trudio da je zavijem u riječi koje bi ostavile nešto teži pečat i kroz stihove ostala kao nekakav spomenik mlađim naraštajima, makar kao loš primjer. Govori o potrebi ljudi da se bave tuđim životima. Iz te potrebe, neki moj šaljiv komentar o prijatelju iz ulice, prenijet je u modificiranoj verziji jednom drugom momku koji se isto zove, pa me isti sačekao u nekoj maloj mračnoj ulici i sa svoja 2 metra visine i jedno 100 kila žive vage me tako napucao da mi je ispao kačket s glave. Kasnije, kada su mu objasnili da je ogriješio dušu, jadni momak se izvinjavao i slao mi ture pića gdje god me vidio jedno 5 narednih godina.

3Six Pack – “Delfinov let”

Točno poslije bombardiranja Srbije, valjda kako je sve nekako otišlo u tri lijepe, šutnula me djevojka. Ja sam bio kriv, ona je samo ispala dostojanstvena, pa čak i sto puta veća žrtva nego ja. Najprije sam jedva dočekao, jer nisam htio “krv na svojim rukama”, a onda su moć navike i povrijeđena taština učinile svoje. Upao sam u takav down da mi se činilo da sam 24/7 zaliven crnom smolom, trava i lišće su mi izgledali sivo, a na meni su tugu sa 100 metara prepoznavali i oni koji me ne poznaju. Svo vrijeme u sebi sam nosio dobro opravdanje za svoje loše postupke koji su do ovoga doveli, ali sam znao da je na snazi ona stara “kome je muka, njemu i bruka” pa je jedino što mi je ostalo bilo da sve to pretočim u pjesmu. U pjesmu koju dan danas smatram svojom najjačom.

4Čovek Bez Sluha – “Umesto osmeha”

ČBS ima daleko boljih pesama, ali ova je posebna po tome što me je povezala s tim bendom u kojem sam poslije njene premijere ostao zauvijek. Javio mi se gitarist ČBS-a i rekao “imam opasan rif, bend ima šansu da zasija na ozbiljnoj kompilaciji koja se bavi ljudskim pravima, ali to je tvoj fah, moraš nam pomoći i napisati tekst”. Sačekao sam kasetu (da, kasetu) poslanu po vozaču autobusa ‘Kragujevac – Palanka’ na kojoj je bio snimak kostura pjesme sa svim upadicama: “E sad ide refren!” i bacio se na pisanje. Imao sam samo dva dana fore da to uradim pa sam se zatvorio u sobu i nisam izlazio iz nje osim da idem u wc. Tad sam još živio s mojima, pamtim da mi je majka donosila hranu u sobu. Napisao sam je, onda logično otišao u studio i da je otpjevam, a kada je pobijedila sve ostale sudionike kompilacije i stala na čelo kolone CD-a, bilo je jasno da i ja ostajem u ČBS-u.

5Čovek Bez Sluha – “Daleko blizu daleko”

Bio sam u nekom periodu života kada mi se činilo da što sam probao od ljubavi – probao sam. To je to, “vrijeme je za brak, ljubav i ljepota su prolazni, bitno je razumijevanje i pravljenje kompromisa”. Ozbiljno zaklet sebi da se nikad neću ženiti iz interesa ili jer mi je vrijeme, pomirio sam se s tim da mi je rok trajanja istekao i da za mene na ovoj zemlji riječ “zaljubljen” postoji samo kao pluskvamperfekt. Međutim, jedne večeri (bio je petak kao što pjesma kaže) u jednom gradu koji nije bio moj, samo sam htio okačiti jaknu u gužvi nekog kluba i slučajno sam zakačio rukom tu prelijepu glavu i u sekundi vidio “čitav svemir skriven ispod njenih obrva”. Priča je kasnije ličila na sinusoidu, ali volio sam je kao boga od prvog do posljednjeg dana. Ponekad mislim da je volim i sad…