Ikone punka, riječki bend Paraf, dekonstruirali su sedam svojih pjesama po kojim ih najviše pamtimo. Valter Kocijančić i Pavica Čabrijan aka Vim Cola ispričali su kako su nastale pjesme koje svrstavamo u antologiju regionalnog punka i Novog vala koji je krenuo krajem sedamdesetih kao odgovor na američki i britanski pokret.
Paraf danas nastupa u Vintage Industrial Baru u Zagrebu gdje donose ikonski zvuk 80ih uz nove singlove reaktiviranog benda “Novi Berlin” i “Dosta!” uz podršku sugrađana grupe Grad. Osigurali smo i limitirani broj ulaznica preko muzika.hr fancluba.
“Rijeka”
Valter Kocijančić: “Pjesma “Rijeka” nastala je spontano. Živimo u gradu, lučkom gradu koji je na sidrištu brojio do 70 brodova i bilo je normalno da se u tom gradu moglo pronaći svega i svačega. Grad je tada bio “živ” u svakom pogledu.”
“Moj život je novi val”
Valter Kocijančić: “Pjesma “Moj život je novi val” bila je jedan normalan slijed našeg mladenačkog života. Mladići u tim godinama prihvaćaju sa “obje ruke” sve što im se sviđa. Sve što ti je odgovaralo u tom uzrastu, kada misliš da si najači u glavi. Svima nama je ŽIVOT BIO NOVI VAL!”
“Policija”
Valter Kocijančić: “Pjesma ‘Policija (Narodna pjesma)’. Ha? Što tu ima novog? Ništa! Tadašnji režim imao je muriju koja i nije bila baš previše inteligentna. To je bila masa koja je na svoj režimski način ‘ugnjetavala’ narod.”
“Fini dečko”
Pavica Čabrijan (aka Vim Cola): “‘Fini dečko’ je nastala kao parodija tadašnjim hitovima koji su se vrtjeli na radijskim postajama. Već moja pojavnost odražavala je protest protiv općeprihvaćenog stereotipa poželjne omladinke. Hahaha, ja sam bila sve što nisu željeli!”
“Tužne uši”
Pavica Čabrijan (aka Vim Cola): “Kad smo radili album ‘Izleti’, masu vremena smo provodili u jednom malom selu pored Rijeke gdje smo imali prostoriju za vježbanje. Tada naime nije bilo nimalo lako pronaći prostor za vježbanje što zbog buke, što zbog drugih razloga. Znali smo ležati u travi na travi i osluškivati zvukove prirode i tako je jednog vrelog ljetnog dana nastala minijatura ‘Tužne uši'”.
“Zastave”
Pavica Čabrijan (aka Vim Cola): “U vrijeme pripreme albuma Zastave, ‘gutali’ smo Krležu i njegove opise balkanske krčmetine. Tako je nastala pjesma ‘Zastave’, inspirirana opijenošću mrakom, a desetak godina kasnije stvarno su se ‘zapalile zastave’… i sva strahota pijanstva.”
“Živjela Jugoslavija”
Pavica Čabrijan (aka Vim Cola): “‘Živjela Jugoslavija’ je parodija nastala kao samoodbrana od represije jer u vrijeme redovne torture milicije ekipa bi zavikala ŽIVIO DRUG TITO i onda te ne bi tukli!”
