Dekadentna faza jugoslavenskog socijalizma donijela je novo buđenje glazbene scene. Osamdesete su iznjedrile domaću varijantu novog vala, friškog i dotad neviđenog glazbenog pokreta, a na samom začetku žanra bio je Haustor, bend koji je postao kult u samo desetak godina postojanja. Narednih trideset godina Darko Rundek je nastavio stvarati glazbu koja spaja istok i zapad, nastupajući s istim dječačkim šarmom kojim zavodi masu i ostavlja dubok trag.
Rundek će nastupiti 3. kolovoza na najvećem kontinentalnom festivalu ljeta, Ferragosto Jamu zajedno s još pregršt drugih bendova i izvođača. Nastup u sklopu turneje “Apocalypso Now” radi s Ekipom, proširenim sastavom talentiranih mladih glazbenika i članova Cargo Trija, a čut ćete mnoge poznate pjesme u novom ruhu.
Tim smo povodom odlučili zamoliti Rundeka da sjedne i za Muziku dekonstruira pet pjesama od posebnog značaja iz višedesetljetne karijere.
1“Ima ih”
Pjesma je nastala na tonskoj probi u Sarajevskom Ratnom Teatru – SARTRU, bivšem CDA. To je odličan prostor u kojem sam nastupao u raznim formacijama od osamdesetih. Smješten je ponad parka u centru grada. Većina priredbi je bila otkazana tog dana jer su dolje u centru bili veliki prosvjedi i ozbiljni okršaji s policijom. Do nas se dizao miris paljevine. Duco je zavrtio taj rifić na ukuleleu, ja se pridružio na basu i Isabel s nekim paklenim hendriksovskim jaucima. Taj “IMA IH IMA IH IMA IH…” je ulazio u oktaver koji mi je akustaru pretvarao u bas, zvučao ogromno i zlokobno i stvar nikad nije bolje zazvučala. Iako sam kasnije napisao za nju dobar tekst, taj zvuk, koji nismo uspjeli ponovo proizvesti, govorio je više.
2“Ruke”
Ruke su nastale ranih osamdesetih i bile dio mog nikad objavljenog solo albuma na kojem sam radio 1982. dok je Sacher bio u vojsci, a Haustor mirovao. Na refrenu su bili ženski back vokali i cijeli aranžman je bio prilično reggae. Ali nisam povjerovao u tu pjesmu. Osjećao sam da je u pristupu nešto pogrešno. Konačno sam je snimio tek dvadeset godina kasnije, 2001. s Cargo Orkestrom u Parizu i postala je opće prihvaćena. Pariz joj je, izgleda, dobro činio.
3“Apocalypso”
Taj “C” i “Y” su bili u početnom imenu pjesme. Tom instrumentalnom refrenu su Pariz i njegova imigrantska boemština, u kombinaciji s obiteljskim životom, također pomogli da postane pjesma. Nakon mnogih pokušaja, pjesma se odrolala u sat vremena u klimavoj podstanarskoj sobi, dok je dijete spavalo… Odmah mi je bilo jasno da sam naišao na dragulj!
4“Šejn”
Kad se pjesma Šejn već u cjelini bila posložila, falilo je samo da shvatim što to stari parobrod vozi uz rijeku. Ništa što mi je padalo na pamet nije zvučalo točno. “Skitnice na Zapad” je na tom mjestu u uvodu bilo predugo i previše samo žanrovski. Pitao sam Gula, bubnjara Haustora, vještog u igri riječima. Odmah je ispalio – sol. Pa da! Što bi drugo brod iz mora vozio uz rijeku? Ta je riječ na pravom mjestu tako divno senzualno, a opet misteriozno zazvučala. Hvala Gul!!!
5“Znak”
U nekom se prebiranju dogodila ta gitarska dionica koja mi je zvučala nekako keltski, s odjekom neke pramuzike, i vokalna se melodija nekako prirodno složila, zadržavajući karakter formule, neku matematiku sa mirisom nečeg ritualnog. Probao sam potražiti ljubavnu pjesmu sličnu “Indijanskoj”, ali nije išlo. Sanda je u to vrijeme prevodila jednu priču iz Upanišada i čitala mi kako je napredovala u prijevodu, a ja sam joj pomagao oko nekih formulacija. To je pomaklo pogled na pjesmu s intimnog na općeljudski. Od lirike prema mudrosti.
