Darko Rundek i njegova Ekipa, sinoć su otvorili deseto po redu Ljeto u MSU, program koji obilježava početak ljeta u Zagrebu, a koji ove godine u pet večeri s pet koncerata obilježava vrijeme prije nego se dobar dio publike razbježi po obali.
Kao i svake godine, večer je otvorio kustos Ljeta u MSU, Branko Kostelnik, koji se popeo na pozornicu na prizemlju zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti uz prepoznatljivi tobogan. U 21h najavio je program i sinoćnji koncert koji je već gotovo mjesec dana rasprodan.
Dvadesetak minuta nakon njega, krenuo je Darko Rundek, glavna zvijezda ovogodišnjeg programa, koji nastupa s pomlađenom Ekipom.
Rundek je jedan od rijetkih novovalnih prvoboraca koji ne živi na staroj slavi, već godinama kontinuirano objavljuje nove pjesme i albume, a one su obilježile i prvi dio seta od sat vremena. Opuštenog pretežito akustičnog jazzy dijela nastupa koji je uljuljao dobar dio od kakvih, po slobodnoj procjeni, dvije tisuće ljudi.
No, drugi dio publike nije bio fasciniran akustičnim ljetnim večernjim moodom. Jasno, došli su po hitove. Tijekom cijelog prvog dijela seta, što je česta slika na domaćim (barem akustični-jim) koncertima, dio publike je vidno nezainteresiran, a njihov žamor je onima koji su malo dalje od pozornice, nadjačao zvukove omiljenog kantautora.
Taj žamor je, prije dolaska drugog dijela seta s hitovima, u prvom dijelu nastupa zaustavio tek prvi hit večeri – Rundekove “Ruke” iz 2002. godine, koji je žamor, očekivano, pretvorio u sing-along, što je ujedno bila i dobra najava drugog dijela koncerta.
Svoju, sada već standardnu, Ekipu koja ga prati unatrag nekoliko godina, predstavio je vidno raspoloženi Rundek koji je kroz cijelu večer čavrljao s publikom. To su Igor Pavlica na trubi, Ana Kovačić na saksofonu, Porto Morto Roko Crnić na basu, Silvio Bočić na bubnjevima, i kako ga je Rundek najavio – Mikro Mance, sin kantautora Milana Manojlovića, poznatijeg kao Mance, odnosno, Miro Manojlović.
Drugi dio seta pjesama je preuzeo publiku u cijelosti, žamor je zamijenio sing-along. Najavila ga je Ana Kovačić saksofonom, koja je uz Igora Pavlicu imala svoju večer. Naravno, drugi dio seta posvećen je karijernim kapitalnim hitovima Rundeka kao što su “Makedo”, “Ena”, “Apokalipso” i “Šal od svile”. Kao i inače, dijelom iz Haustor vremena, a još i više onih iz samostalne karijere.
Kako i nema baš backstagea na maloj pozornici na prizemlju, koncertu koji je trajao oko dva sata, stopio se i bis.
Rundekova Ekipa odlično funkcionira, a ono što je zapanjujuće je dugotrajnost jednog od najobožavanijih kantautora na ovim prostorima koji je jedan od nekolicine domaćih izvođača za koje se zna da će i napuniti i zadovoljiti, i baš tako je bilo i sinoć na otvorenju 10. Ljeta u MSU.
