The Datsuns su jedan od bendova koji je došao s prvim valom ‘milenijskog rocka’, ali nije uspio opravdati svoj početni status. Nakon prvijenca istoimenog kao i grupa, “The Datsuns“, uslijedio je preproducirani “Outta Sight, Outta Mind” te nešto slabiji “Smoke & Mirrors“.
Danas su dečki na putu povratka, žustro rade na novom materijalu koji će ih vratiti u sam vrh garažnog (hard) rocka, a napravili su iznimku, samo za Rokaj festival, pa će tako samo u Zagrebu nastupiti ovog ljeta. To će im odlično poslužiti da istestiraju nove pjesme, a nama da vidimo zašto svi hvale njihove koncerte. Tako nam je ispala idealna prilika da telefonski popričamo s gitaristom Christianom Livingstoneom, pa evo što nam je imao za reći.
Pretpostavljam da ćete sljedeći mjesec na Rokaj festivalu u Zagrebu po prvi puta posjetiti Hrvatsku. Što znate o njoj?
Da, nikad nisam bio u Hrvatskoj, niti bend, pa malo tog znam o njoj, ali je uzbudljivo ići na mjesta na koja nisi još bio, upoznati drugačiji mentalitet ljudi… Jedva čekam da dođem kod vas.
Kako to da je ovo vaš jedini koncert u ovom dijelu Europe ovog ljeta?
Da, to je istina, samo na tom festivalu sviramo. Vrlo smo zaokupljeni s radom na našem novom albumu koji bi trebao izaći još ove godine pa nismo išli na nikakvu turneju. Kako smo dobili poziv iz Hrvatske, gdje još nismo nikad bili, odlučili smo da se predstavimo ovdašnjim fanovima makar je bila odluka da ne sviramo nigdje ovo ljeto.
Od kud ime benda?
Datsun je bio jako popularan auto u ’70-ima pa smo se odlučili nazvati po njemu. Bio je jako star i loš, ali ljudi su ga voljeli.
Prvijenac “The Datsuns” bio je odličan, vrlo nabrijanih gitara uz garažni zvuk, zvučao je kao impresivni ‘old school’ hard rock. Koji su bendovi najviše utjecali na njega?
Mnogo bendova. Dok sam odrastao, slušao sam rock’n’roll bendove ’60-ih i ’70-ih poput Deep Purplea, T-Rex, The Rolling Stones i slične… Prva ploča je bila, recimo to tako, posvećana tom periodu rocka, samo što pjesme nisu bile dugačke po deset minuta kako je to bio običaj, već smo se srezali na otprilike tri. Unijeli smo mnogo energije u pjesme.
Sa “Smoke & Mirrors” mnogi su vas uspoređivali s Led Zeppelinima, nešto u stilu kao da ste Led Zeppelin novog milenija. Da li vam gode takve usporedbe?
(Smijeh)… Ja ne mislim da smo u potpunosti kao oni. U nekim dijelovima smo zasigurno slični, ali mi nismo kao oni. Htio bih da smo kao oni, ali ipak nismo. Vrlo mi laskaju usporedbe s njima jer su mi oni najbolji bend.
Ako se ne varam, završili ste novi album. Kako on zvuči? Kad izlazi?
Da, nedavno smo priveli snimanje kraju. Pjesme su vrlo dobre i jako kratke, traju oko dvije minute, brze i zarazne, te neuobičajno melodične. Dosta je slična prošloj ploči “Smoke & Mirrors”, koja je meni najdraža naša ploča, na njoj se miješaju različite vrste rocka jer ne želimo da sve pjesme budu istog tipa, ima ponešto bluesa, gospela, ali i popa, pa se nadam da će biti zanimljiv. Novi album bi trebao izaći kroz par mjeseci, najvjerojatnije u rujnu.
Da li će se moći čuti neke od pjesama i na Rokaju?
Gotovo smo sigurni da ćemo svirati barem tri-četiri nove stvari koje još nitko nije uspio čuti.
Pošto dolazite iz Novog Zelanda, recite mi da li je teško probiti se s njega na svjetsku glazbenu scenu ?
Mnogo godina smo svirali po Novom Zelandu, gotovo svaku večer, ali tamo malo tko voli rock glazbu pa smo trebali uštedjeti nešto para i otići u Australiju gdje su ludi za rockom. Danas na primjer, na Novom Zelandu se sluša mnogo više rock, sada se nešto lakše probiti, ali u ono vrijeme nije ga gotovo nitko slušao, svi su tad bili ludi za elektronikom, hip-hopom i reaggeom koji su i danas popularni.
Nakon Australije, počeli smo svirati po Americi i Britaniji, tad je izašao i naš debi, pa su nas tamo zapazili zbog čega je krenulo sve mnogo lakše. Nakon izlaska albuma, Europa nas je nekako najbolje prihvatila, pa smo tamo i najviše svirali. Da se vratim na pitanje, da, jako je teško probiti se s Novog Zelanda, svega se nekoliko bendova probilo, jako je daleko, pa se put poskupljuje i sve zbog čega mnogi to ne mogu financijski pratiti.
Kakvi su planovi za budućnost?
Znači, imamo taj koncert u Hrvastkoj, a dotad bi trebali finalizirati i album koji bi, duboko se nadam, izašao krajem rujna, a kad se to dogodi, ponovno krećemo na turneju, prvo u Europu i Britaniju, a možda se u nekom trenutku i vratimo u Hrvatsku. Sljedeće godine je u planu Amerika i Japan, te Australija i Novi Zeland…
I za kraj, što možemo od vas očekivati na Rokaju?
Paaa, nadam se da će biti dobar show. Mi ćemo dati sve od sebe, posebno zato što nismo svirali neko vrijeme, pa će biti uzbudljivo vratiti se na pozornicu. Bit će nešto novih pjesama, pa ćemo vidjeti reakciju na njih… Ma bit će odlično jer smo htjeli doći u Hrvatsku, pa ćemo zato i održati nezaboravan nastup.
