Zvukovi budućnosti u sadašnjem vremenu

Za početak moram priznati da napisati recenziju albuma Laurent Garinera uopće nije lak poduhvat. Kao i glazba koju on radi, to je proces koji nastaje, ideja koja se rađa u glavi, slova koja se pojavljuju na ekranu i nestaju… Riječi i rečenice su mi se stvarale u glavi i ponovo nestajale dok sam pisao ovu recenziju jer sam pokušavao što bliže dočarati i približiti vam njegovu čaroliju i snagu, njegovu sposobnost i umjeće, njegovu eklektičnost i jednostavnost…

Teško je napisati recenziju djela koje je u isti mah jasno i tmurno, teško i lako, žestoko i mirno, ying i yang. Pogotovo je teško objasniti masi ljudi u ovoj državi da Laurent Garnier nije ‘neki’ techno DJ – on je jednako techno DJ kao što je i reggae, hip-hop, breakbeat, lounge, jazz, rock DJ. Njegovi setovi na PBB radiju glazbeno variraju, tako da tamo možete čuti The Sex Pistols kao i zadnju ploču nekog techno producenta. Ista stvar je i sa njegovim setovima – prvo će izabrati nekakvu techno ploču, zatim će zavrtiti govor Che Guevare da bi završio sa pločom Marshall Jeffersona. Mixat će Thievery Corporation i The Prodigy i to će zvučati božanstveno. Zvučim kao zadrti fan? Možda to i jesam. A možda sam toliko zaluđen Garnierom iz razloga što ni jedan njegov set ne zvuči isto, ili zato jer je svaki njegov set je novo putovanje, novi trans u koji nas odvodi svojim izborom glazbe i vjerojatno da i odvrti identičan set (tj. da u setu koristi iste ploče kao u nekom prijašnjem setu i da ih pušta istim redosljedom) on bi zvučao kompletno drugačije.

“The Cloud Making Machine” je po glazbenoj kvalifikaciji soundtrack. No, film koji on prati ipak nije klasičan film. Taj film o kojem je napravljen soundtrack je Laurentov život, kao i vaš život – on je ono što čini ime Laurent Gariner i to na isti način kao što čini i vaše ime i vas same.

Sami soundtrack otvara pjesma “Cloud Making Machine Pt. 1, The“, dok samu pjesmu otvara brujanje bassa i vokali MC-eva koji su provedeni kroz efekt, što stvara svojevrsni intro u soundtrack. Jednom kad vokali utihnu, uz brujanje bassa i sampleove u pjesmu ulazi solo na gitari i time Laurent počinje graditi apokaliptičnu atmosferu pjesme. Bass u pjesmi zvuči kao grmljavina dok sampleovi zvuče kao štap za prizivanje kiše što samo pojačava atmosferičnost pjesme, a gitara koja naginje jazzu joj minimalno dodaje na melodičnosti. Čitava pjesma je izgrađena od samo ovdje spomenutih elemenata i u potpunosti je lišena bilo kojeg oblika perkusija, tako da bi pjesmu mogli nazvati i svojevrsnim introm u sami album.

“9.01-9:06” otvara tihi sample koji podsjeća na brujanje insekata, no ubrzo se u pjesmu uključuje brujući bass i perkusije. U mračnoj atmosferi koju možemo usporediti sa trip-hopom, Garnier stvara prilično kompleksnu fuziju perkusija, piana i bassa koji se nadopunjuju i pojavljuju jedan preko drugoga stvarajući dojam organiziranog kaosa u svemiru u kojem živimo. Prilično brze udaraljke se u potpunosti poklapaju s laganim zvukovima syntha i bassa i tim zvukom nam Laurent još jednom demonstrira svoju ekspretnost u području produkcije. Vodeći nas kroz mirni dio u sredini pjesme za koji koristi samo bass i piano, te čime i onako mračnu atmosferu pjesme čini još mračnijom i usred koje iznenada, poput eksplozije izranjaju perkusije. Izvrsna pjesma i izvrstan uvod u ono što slijedi.

“Barbiturk Blues” je pjesma koja je od klasičnog blues zvuka preuzela samo ime i gitaru, ali ništa drugo. Obilno koristeći ‘echo’ efekt kroz sampleove prisutne na početku pjesme, Laurent ponovo stvara zvukove slične onima prije predstavljenima no sličnost je samo u atmosferi. Kao što smo se to već navikli, ponovo nas je iznenadio s potpuno novim sampleovima kao i potpuno novim ritmom i skladbom. Bazirajući pjesmu na bubnju, pianu i gitari gradi futurističku blues kompoziciju u kojoj jednaku ulogu igra sumoran i razigran ton gitare, kao i razni sampleovi pod ‘echo’ efektom koji pjesmi daju drugačiju, gotovo svemirsku atmosferu. Ipak, pjesma se donekle drži klasične blues šablone i to barem što se gitare tiče, no što se ostalih elemenata tiče, oni su ipak daleko ispred stadija u kojem se danas blues glazba nalazi.

Pogled u budućnost koji nam pruža slušanje pjesme “Huis Clos” je izvanredan. Otvarajući pjesmu sa samplovima koje je najvjerovatnije playjao na reverse, Laurent nas dovodi do sola na klaviru koji na najbolji način otvara ovu skladbu. Ubrzo se klaviru pridružuju gitara očito inspirirana španjolskim gitarističkim virtuozima kao i vokali koji zvuče približno isto inspirirani, iako ih Laurent koristi u takvom elementu da zvuče kao da ih ispuštaju luđaci, a ne pravi vokalisti. Ova pjesma je također skladana bez perkusija što je posebno zanimljivo jer, iako je riječ o prilično mirnoj skladbi, ona svoju žestinu i dinamiku doživljava kroz već spomenute vokale koji na nesvakidašnji način podižu atmosferu pjesme.

U pjesmi “Act 1 Minotaure Ex” po prvi puta čujemo neke zvukove s kojima se dosad nismo susreli. Prvo što bi spomenuo je distorzirani synth oko kojeg se grade svi ostali instrumenti i koji čini glavni fokus u pjesmi. Ostavljajući distorzirani synth ne promijenjen, Laurent polako počinje dodavati sample po sample u svaki sljedeći loop i tako revolucionira ideju kompoziranja pjesama koje se baziraju na jednom loopu. Upravo je nevjerojatna ta ideja i način na koji je on to izveo jer, iako ova ideja zvući prilično banalno, Laurent uspjeva od nje napraviti revoluciju dokazujući nam da način produciranja koji su koristili producenti elektronske glazbe prije više od 10 godina i koji danas više nitko ne korisiti itekako može biti zanimljiv i svrsi shodan. I taman kad sam pomislio da je to ono što Laurent pokušava dokazati, u pjesmu ulazi drugi synth i to ovoga puta synth koji koristi sample čela i nastavlja priču tamo gdje je distorzirani synth stao no, naravno, on također i produžuje samu priču…

U “First Reaction (V2)” ponovo svjedočimo pojavi prvog pravog vokala koji nam priča priču o čovjeku koji se tek probudio iz sna i koji je zbunjen svojom okolinom i ljudima – i koji, kako sami naslov opisuje, priča priču o svojoj prvoj reakciji na svijet oko sebe dotičući se istodobno suza u očima ljudi koje posmatra kao i svoje vlastite oduševljenosti kada ih je ugledao. Glazbeno gledajući, pjesma počinje sa predstavljanjem instrumenata poput bubnja, bassa i gitare kao i Laurentovog samplera, no ubrzo se razvija u future funk-jazz zvuk u kojem se zajedno isprepliču funky riffovi gitare kao i funky sampleovi no isprepleteni su na kompleksni način čija ideja zasigurno leži u jazzu. Važno je za napomenuti da na ovu pjesmu ne gledate kao na klasični funky-jazz zvuk jer je gore navedena riječ future tu s razlogom. Ona označava onaj vizionarski element koji se nalazi u ovoj pjesmi i zbog kojeg ova pjesma ne spada u uobičajne okvire ovog zvuka. Posebno u ovoj pjesmi je zanimljiv dio u kojem se Laurent dodatno efektima poigrava s notama koje svira trubač koji gostuje na pjesmi, tako da u klasični trubački jazz element uvodi dio koji ga miče od tog klasičnog dijela i stavlja u future zvuk.

“Controling The House Pt. 2” nam prvi put donosi čisti klupski zvuk na album. Nakon uvodnog vokala koji izgovara naslovne riječi pjesme, kao i dodatnog Laurentovog poigravanja s vokalom kreće sama pjesma, koja zvuči prilično spartanski i lišeno uobičajnog kiča. Ovjde Laurent koristi prilično jednostavan bass-line kao i razne sampleove koje provodi kroz različite efekte i tako stvara dosta čudan zvuk. Posebnu pažnju posvećuje reproduciranju već spomenutog vokala kroz pjesmu, pa možemo čuti kako zvuči taj vokal ‘provučen’ kroz ‘echo’, ‘reverb’ i ine efekte. Sampleova ima uistinu mnogo tako da bi opis svakog od njih oduzeo previše vremena pa preskačem na sljedeću pjesmu.

“(I Wanna Be)Waiting For My Plane” je pjesma koju bi na prvi pogled mogli smjestiti u rock zvuk i to pogotovo ukoliko gledamo činjenicu da je beat u pjesmi napravljen u takvoj maniri, kao i distorzirane gitare koje zvuče prilično isto. No kako se pjesma razvija i kako se u nju uključuju mnogi drugi elementi (posebno bi naglasio suludi sample škripanja vrata) kao i vokal koji podsjeća na najbolje dane The Prodigyja, ili još bolje rečeno Apex Twina u fazi kad mu je izašao singl “Come To Daddy”. Zanimljiva je igra zvukovima i elementima koji neodoljivo podsjećaju na zadnje spomenutu pjesmu, no, ipak je pjesma idejno otišla dalje od nje pogotovo kada se uzme u obzir da je beat ovoj pjesmi mnogo bolji.

Pjesmom “Jeux D’Enfants” smo se opasno približili kraju soundtracka, što me pomalo rastužuje. Samu pjesmu otvaraju glasovi razigrane djece, no njima se ubrzo pridružuju synthovi i glasovi djece polako padaju u drugi plan. U ovoj pjesmi se pojavljuje novi loop, žestok i snažan, kojeg Laurent ‘provodi’ kroz razne efekte, ubacujući uz njega razne druge samplove i na taj način gradeći samu pjesmu. Apsolutno je nevjerojatan način na koji je sve ovo složeno u cijelinu, a jednom kad se uz sve ovo pojača i synth pjesma postaje još energičnija. Laurentova sposobnost da kontrolira sve ove zvukove je prilično impresivna, kao što je i impresivna količina energije koju je uspio stvoriti bez upotrebe perkusija.

Soundtrack zatvara pjesma drugi dio pjesme koja je uostalom i otvorila album “Cloud Making Machine Pt. 2, The”. Razvijajući sličnu temu kao u prvom dijelu, tj. logički se nastavljajući na nju, Laurent polako zatvara ovaj soundtrack, ne komplicirajući previše s efektima ili sampleovima i jednostavno privodi stvar kraju. Isti vokali koji su korišteni u prvom dijelu prisutni su i sada tako da znate sve što se dešavalo, samo što jednom kada završi album nema nastavka osim ukoliko ste kao ja pritisnuli repeat na vašem uređaju za reprodukciju CD-a.

Čekali smo 5 godina od “Unreasonable Behaviour” albuma na novi album Laurent Garniera i isplatilo se! Svi oni koji su očekivali techno pržionicu ostali su kratkih rukava, a svi oni koji su očekivali istinskog Laurenta Garinera su došli na svoje. Iako nisam previše vjerovao ‘uputstvima’ koja prate soundtrack, tj. da ga je najbolje slušati na mjestu gdje se možete opustiti i jednostavno gledati slike koje prate soundtrack i ‘otputovati’ njegovim zvukovima, jer putovanje na koje vas vodi je jedinstveno, energično, smirujuće i eklektično kao i njegov autor; kao što su jedinstveni, energični, smirujući i eklektični njegovi setovi.

Za kraj jednostavno ću ponoviti uputstva za uporabu: ugodna sofa (ili bilo koje drugo mjesto koje vas relaxira), booklet soundtracka, slušalice i 55 minuta potpunog mira nakon kojih ćete se podići iz vašeg naslonjača i pogledati kroz prozor zadovoljni. E, da, i pogledajte filmić na stranici The Cloud Making Machinea!