Zaboravite Jamesa Blunta, stigao je James Morrison

Kada sam prije otprilike dva mjeseca ugledao na vrhu britanske top ljestvice najprodavanijih albuma ime Jamesa Morrisona, odmah sam se zapitao nije li možda riječ o izdavanju dosad neobjavljenih ili tek pronađenih snimki legendarnog frontmena grupe The Doors – Jima Morrisona.

Moju sumnju dodatno je pobudio i naslov albuma “Undiscovered“, koji jasno upućuje na to da bi se moglo raditi upravo o gore spomenutim materijalima.

Međutim, kada sam na jednom satelitskom glazbenom kanalu ugledao spot s mladićem nalik Jamesu Bluntu kako sličnim glasom pjeva ljubavnu skladbu “You Give Me Something“, stvari su došle na svoje.

Uistinu, ne može biti lako mladom Morrisonu, kada s jedne strane nosi ime najvećeg američkog pjesnika kako mu od milja znaju tepati, a s druge strane glazbeni stil i fizički izgled nesumnjivo podsjećaju na britansku prošlogodišnju senzaciju. Taj težak teret koji nosi oko vrata ustvari to i nije, jer James Morrison je sa svojih dvadeset godina uspio napraviti nešto veliko, nešto kvalitetno, nešto po čemu će ostati zapamćen.

Album “Undiscovered” donosi nam jedanaest prekrasnih ljubavnih tema sažetih u četrdeset i četiri minute trajanja albuma, koje će razveseliti i zadovoljiti svaku romantičnu dušicu. Nemoguće je ili bolje da kažem, težak je zadatak izdvojiti neke pjesme kao posebno dobre, jer slušanjem albuma one vas obuzimaju, vežu i naprosto tjeraju na ponovno i ponovno slušanje.

Bilo da krenem od prve skladbe “Under The Influence” ili da posegnem za sredinom albuma koju ispunjavaju “One Last Chance” i “Undiscovered”, odnosno za samim krajem na kojem se nalaze na momente toliko odlučne, a na trenutke tako krhke “The Rain Must Fall” i “The Last Goodbye“, kvaliteta niti u jednom trenutku ne opada, a mladi Morrison se dokazuje kao izniman talent i zvijezda koja bi po pokazanom i preslušanom trebala još dugo sjati.

Kada sam već na samom početku povukao paralelu s Morrisonovim imenjakom Jamesom Bluntom, ne mogu se oteti dojmu kako mi Morrisonova skladba djeluje svježije, zrelije i pitkije, dok njegov glas naprosto teče u vaše uši. Češćim i upornim slušanjem ovoga albuma nisam niti na jedan trenutak osjetio napor kakav sam počeo osjećati opetovanim slušanjem Blunotvog glasa i Bluntovih skladbi.

Zbog maločas rečenoga i zbog toga što je Morrison ovaj album gradio uzimajući u obzir svoje velike glazbene uzore i glazbene stilove koji su ga oduvijek očaravali interpretirajući ih na svoj osobit način, jednostavno moram reći da volim ovaj album i uvijek će imati posebno mjesto na mojoj polici i mojem CD playeru.