Ništa novo, no ipak dobro…

Dvije godine nakon objavljivanja debitantskog albuma, kojim je osvojio publiku i kritiku diljem svijeta, James Morrison je izdao svoj drugi studijski album, nazvan “Songs For You, Truths For Me“.

Djevojke koje su mu slomile srce, djevojke kojima je on slomio srce i ostali ljubavni jadi i dalje su glavne teme njegovih pjesama. No bez obzira na činjenicu da se tom tematikom bavi većina (pop-rock) izvođača, James i dalje uspijeva ostati relativno zanimljiv i ne zvučati tugaljivo i dosadnjikavo poput svog sunarodnjaka i imenjaka Jamesa Blunta. Ipak, s ovim albumom nije uspio izbjeći ponavljanje u pojedinim dijelovima i preočitu sličnost s prvijencem.

Pjesme su upakirane u lagani i prokušani pop-rock, u koji je unesen dašak retro-soula, slično onome što je predstavio na svom albumu prvijencu, no ovaj puta upotpunjeno bogatijim aranžmanima i produkcijom. To se može čuti već na “The Only Night“, pjesmi koja otvara album i koja daje naslutiti što možemo očekivati od ostatka izdanja.

Kvalitetni i zreli tekstovi prate album do njegove sredine, gdje se posebno ističe “Broken Strings“, duet s Nelly Furtado i “Nothing Ever Hurt Like You“, ujedno i moji favoriti. Prvospomenuta je jedno od najugodnijih iznenađenja na ovom izdanju, ponajviše iz razloga što sam nakon dugo vremena čula duet u kojem gost (u ovom slučaju gošća) ne zasjenjuje glavnog protagonista, već je dio te pjesme upravo onoliko koliko i treba biti – taman.

“Nothing Ever Hurt Like You” pravi je primjerak pjesme u koju je unesen ranije spomenuti retro-soul uz mrvicu ugodnog old-school r&b-a, gdje za uho odmah zapinje zarazni riff na klavijaturama.

Kako se album bliži kraju tako se polagano počinje gubiti sav entuzijazam (a i kreativnost) pa pojedine pjesme nažalost počinju zvučati pomalo dosadnjikavo. Kao takve posebno se ističu “Once When I Was Little“, balada predugog trajanja u kojoj je pokušaj ‘story-tellinga’ jednostavno prenaporan za slušanje te “If You Don’t Wanna Love Me“, koja slučajno ili namjerno zvuči kao kopija neke od gitarskih laganica Johna Mayera.

Unatoč tome što na svom drugom albumu nije predstavio ništa posebno novoga i što se nije mnogo odmaknuo od prethodnog izdanja, moram reći kako mi je drago što je James ostao dosljedan sebi i što nije pokušao zvučati ‘drugačije’ ili ‘svježije’ te se nije izgubio u nekim drugim, ‘komercijalnijim’ žanrovima.

“Songs For You, Truths For Me” je prosječan album, no kvalitetan prosječan album, koji će zasigurno pronaći svoj put do CD playera (i srca) svih romantičnih duša. A i onih koji to nisu, no vole melankoliju ljubavnih pop-rock pjesama.