Još jedan pop bend za kratku zabavu

The 1975 su osnovani 2002. u Manchesteru i još su jedan indie rock bend s Otoka kojega kritičari kategoriziraju kao alternativni, iako je njihov zvuk spoj pop-rocka, dance-popa, electro-popa i ostalih podžanrova koji su danas dominantni.

Do danas su izbacili pet EP-a i dva albuma. Dugo su se premišljali s imenom benda pa su se zvali Talkhouse, Bigsleep, Drive Like I Do i The Slowdown, dok se nisu 2012., dakle godinu prije izdavanja debitantskoga albuma, odlučili za The 1975. Naziv benda je referenca na zapis Jacka Kerouaca u jednoj njegovoj knjizi. Bend čine Matthew Healy (vokal, gitara), Adam Hann (gitara), Ross MacDonald (bas) i George Daniel (bubnjevi).Aktualni album “I Like It When You Sleep, for You Are So Beautiful, yet So Unaware of It” nije podbačaj u odnosu na prvi, koji je bio sasvim pristojan. Dapače, album je dobio jako dobre kritike i dobro primljen od publike. Zanimljivost je da su prije objave da će izdati album, izbrisali svoje profile na društvenim mrežama i onda polako objavljivali teasere, da bi u listopadu 2015. izbacili singl “Love Me“.Zvuk albuma je više pop od prvoga, u svakom slučaju. Bend se ne želi ograničavati žanrovima i spojili su svašta u ovaj album, od dancea, funka, elektronike do indieja, ali sve je to najviše pop. Album je i stilski pop jer najviše inzistiraju na takvom stavu koji želi prodrijeti do šire publike. Healyev vokal nije toliko rockerski koliko je bio na prvom albumu. Da ne znamo da su to The 1975, lako bi ih bilo pomiješati s nekim sasvim klasičnim pop bendom, a možemo reći da The 1975 u konačnici to i jesu.

Pjesme su uglavnom ljubavne tematike s jednostavnim tekstovima bez mnogo eksperimentiranja i hermetičnosti.
“If I Believe You” je, u moru sličnih pjesama, najzanimljivija jer je lagana i pomalo jazz u nekim dionicama. Nije sasvim klasična balada, nego ima i moment funka i elektronike. Vokalno je čista i pristojna.

“Love Me” i “Change of Heart” su bili prvi singlovi s albuma i ne bez razloga jer su najprodornije u tom smislu da će se publika najprije zakačiti za njih. To su pop hitovi s albuma koji ima sedamnaest pjesama i traje preko sat vremena i zaista je napor slušati ga od početka do kraja jer sve pjesme nalikuju jedna na drugu i takva ravnina i inzistiranje na jednoličnom zvuku postanu dosadni.

Iako je album hitoidan sa stvarima kao “She’s American“, “UGH!” i navedenim singlovima, to ne znači nužno da je kvalitetan, nego je samo zabavan. No, ta zabava kratko traje i teško se zakačiti za album. Nekoliko slušanja je sasvim dovoljno da The 1975 stavite u ladicu s drugim pop bendovima i glazbenicima.

Lagane stvari poput “Please Be Naked” i “She Lays Down” su uz spomenutu “If I Believe You” kontrast bržim stvarima, no ne čine neku bitnu razliku koja bi učinila album šarolikim.

The 1975 su privukli pažnju na sebe drugim albumom, ali samo zato što su još jedan pop bend za kratku zabavu. Možda će u budućnosti izdefinirati svoj zvuk u nekom drugom smjeru, no zasad to nije ništa što bi ih moglo izdvojiti kao zanimljive.