Dani buđenja Claptona iz heroinskog stupora

    1641

    Eric Clapton

    Give Me Strength: The 1974/1975 Recordings

    Datum izdanja: 27.12.2013.

    Izdavač: Polydor / Universal Music

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Motherless Children
    2. Give Me Strength
    3. Willie and the Hand Jive
    4. Get Ready
    5. I Shot the Sheriff
    6. I Can’t Hold Out
    7. Please Be With Me
    8. Let It Grow
    9. Steady Rollin’ Man
    10. Mainline Florida
    11. Ain’t That Lovin’ You
    12. Meet Me
    13. Lonesome Road Blues
    14. Getting Acquainted
    15. Getting Acquainted Too Late
    16. Eric After Hours Blues
    17. Please Be With Me
    18. Give Me Strength (Dobro 1)
    1. We’ve Been Told (Jesus Is Coming Soon)
    2. Swing Low, Sweet Chariot
    3. Little Rachel
    4. Don’t Blame Me
    5. The Sky Is Crying
    6. Singin’ the Blues
    7. Better Make It Through Today
    8. Pretty Blue Eyes
    9. High
    10. Opposites
    11. Burial
    12. Whatcha Gonna Do
    13. I Found A Love
    14. It Hurts Me Too
    15. Fools Like Me
    16. Knockin’ On The Heaven’s Door
    17. Someone Like You

    Svojih pet možda kreativno najplodnijh godina umjetničkog rada, od 1965. do 1970. Clapton je zaključio fantastičnim albumom “Layla and Other Assorted Love Songs”, i činilo se da će sedamdesete biti njegove godine u kojima će se bez problema profilirati najveća svjetska muška rock zvijezda.

    Nažalost, u godini kad nam je dao “Laylu”, Clapton se zakačio na heroin i njegove muze su ga napustile. Ostalo mu je još par prijatelja od kojih je Pete Townshend organizirao njegov povratnički koncert u Rainbow Theatru te okupio Ronnieja Wooda, Rika Grecha i članove grupe Traffic kao prateći bend Claptonu.Clapton je poslije priznao da je to bio tek početak povratka, a da je pravi povratak u formu uslijedio tek kasnije. Albumima “461 Ocean Boulevard” (originalno objavljenom 1974.) i “There’s One In Every Crowd” (originalno objavljenom 1975.), zastupljenima u ovom kompletu s pripadajućim bonusima (dosad neobjavljenim snimkama te singlovima koji nisu bili uključeni u albume) Clapton je uspio redefinirati svoj opus. Nekadašnji bog progresivnog rocka i dugih solaža je trasirao svoju dugu i postojanu solo-karijeru u smjeru klasičnog rocka s primjesima ‘crnog zvuka’: bluesa, soula, funka, gospela (po uzoru na grupu The Band), ali i reggaea. Uspjehu “461” je kumovao dobar prijem singla, obrade Boba Marleya “I Shot The Sheriff” iako će kritičari reći da je “Clapton skinuo Marleya notu po notu skupa s pjevanjem“. Bilo kako bilo, od tog poteza tada su svi profitirali, ali s povijesne perspektive istina će ipak biti na strani skeptika. “461” je ‘samo’ vrlo dobar album, pun dobre svirke, ekspresivnog pjevanja (Clapton je kasnije govorio kako mu je Rick Danko iz The Banda bio uzor) i kvalitetnih pjesama, no nedostaju mu one kreativne iskre te strast koju je Clapton pokazao na “Layli”.Picajzlama neće promaknuti niti činjenica da je Clapton potpisnik tek tri pjesme, od kojih tek na “Let It Grow” se pokazuje kao uistinu vanserijski autor. Prednosti ipak pretežu: dobre vibracije, bend koji diše skupa, inspirirano pjevanje i dobre pjesme se ne mogu pobiti tek tako.

    Album nasljednik “There’s One In Every Crowd” koncepcijski podsjeća na “461” s tim da je atmosfera pjesama još opuštenija (na “Swing Low, Sweet Chariot” gotovo da se može osjetiti dodavanje smotuljaka), ziherašenja je nešto više, a broj Claptonovih pjesama na ploči je nešto veći i iznosi pet, a iskaču sjajna obrada molske blues balade “Sky Is Crying” dok originali “Better Make It Through Today” i “Pretty Blue Eyes” svjedoče o probuđenom kompozitorskom nervu.

    Muziku podržava

    Poseban dodatak je pridružen singl, obrada Dylanove “Knockin’ On The Heaven’s Door” te njegova B-strana, original “Someone Like You” i kao što je to inače slučaj sa starim engleskim singlovima, i ovdje B-strana može komotno zamijeniti A-stranu, iz razloga što je “Knockin’ On The Heaven’s Door” relativno rutinirano izvedena, a “Someone Like You” ima nepredvidive melodije, no opet dovoljno pristupačne za žanr klasičnog pop-rocka. Ostali bonusi su zanimljivi, no uzbuđenje će izazvati samo kod fanatika.

    Ova izdanja nisu revolucionarna, nego evolucionarna. Uz manje stilske odmake, ovako nešto će Clapton prakticirati praktički do današnjeg dana i nije mu za zamjeriti, jer je na ovim kolekcijama uspio naći pravi omjer stilske širine i komercijalne pristupačnosti. Riječ je o staromodno napravljenim, no kakvosno neuništivim albumima iz kojih se još mnogo toga može naučiti na temu kako s ljubavlju i razumijevanjem preoblikovati tuđu muziku i proširiti je tamo gdje se ne bi očekivalo.

    Muziku podržava