Za nove i stare Rylandere

Duga i utjecajna karijera najboljeg slide-gitariste sumirana je dvostrukim izdanjem koje dosad najbolje prezentira kratku lekciju što je to, zapravo, Cooderov stil.

Iza Rya Coodera već su dvije ‘best of’ kompilacije (tri ukoliko pribrojimo i onu filmsku), no ovo je prvi puta da se na jednom mjestu pokuša uhvatiti i autorski materijal, suradnje te filmski zgodici.

Naravno da je takav zadatak noćna mora, teško je ispričati čitavu priču u samo dva diska, stoga je i naziv “The Anthology” puno prikladniji od, primjerice, “Greatest Hits” ili neke slične izvedenice.

Kako na jednom mjestu predstaviti Coodera kao vrhunskog gitarista, session-glazbenika, izvođača i autora filmske glazbe, te etno-glazbenog istraživača? Nemoguće, stoga je “The UFO Has Landed” (fascinantna je ta njegova opsjednutost vanzemaljcima) odbacio sve session-suradnje i orijentirao se isključivo na samostalnu karijeru u kojoj je Ry Cooder objavio tridesetak albuma.

Uz svega par promašaja, Joachim Cooder (starog Coodera sin) odabrao je uistinu ono antologijsko između 1970. i 2008., te predstavio tatino stvaralaštvo kroz stil – nastao iznimnom sposobnošću apsorbiranja različitih drugih stilova i žanrova – koji su njega i njegovu virtuoznost učinili prepoznatljivim: malo rocka pod utjecajem countrya i bluesa, neobična ritam rješenja (o ‘štimanju’ žičanih instrumenata da ne govorimo), razne varijacije na country, etno-šetnje i neizbježni, tako prepoznatljivi zvuk slidera.

Antologija donosi pregled Cooderovog stvaralaštva kao kantautora i vođe benda kroz svako poglavlje njegove karijere (neka vas ne zbuni što pjesme nisu kronološki zastupljene), jer osim Coodera kao čarobnjaka filmske glazbe, postojao je i onaj Cooder koji je svoju publiku pronalazio među AOR poklonicima.

Ipak, naslovna tema iz filma “Paris, Texas” u kojoj je sliderom veličanstveno dočarao titranje toplog zraka iznad vrućeg asfalta ostat će prva asocijacija i trajna zabilješka njegove genijalnosti.

Prije par godina, jedna izdavačka kuća imala je u vidu objaviti vjerojatno jedini album koji nedostaje u Cooderovoj zbirci. “Slide Ruler” trebao je svijetu pokazati neobjavljene snimke i studijske radove, ali još uvijek nije ugledao svjetlo dana. Ipak, na ovoj je kompilaciji jedna dosad neobjavljena pjesma – “Let’s Work Together” – što će svakako privući kolekcionare.

S druge strane, neshvatljiv je propust izostaviti pjesmu “Across the Borderline”, kao i projekt Buena Vista Social Club, baš kao i prvu world-music suradnju s Ali Farka Toureom.

Cooderova antologija dobar je početak upoznavanja s osmim gitaristom svijeta (po magazinu Rolling Stone), a onima koji ga već poznaju predstavlja kvalitetan sažetak njegove četrdesetogodišnje karijere.

Jedino što bi svi trebali imati na umu kako svaka od 34 pjesme predstavlja samo vrata iza kojih se kriju stilski različiti svjetovi, a svaki od tih svjetova valja posebno istražiti kako bi se stekao cjelovit dojam.