Vrhunac karijere hrvatske legende

24. travnja 2006. u pariškoj dvorani Olympia Oliver Dragojević je održao koncert kojim je ispunio svoj dugogodišnji san. Oduvijek mu je bila želja da pjeva u prepunoj legendarnoj Olympii u kojoj su pjevali i snimali live albume neki od Oliverovih idola kao što su Ray Charles ili Gilberta Becauda. Nakon izvrsnog koncerta, naravno da je i on odlučio ovaj događaj ovjekovječiti s dvostrukim albumom koji je izdan ovih dana.

U jesen prošle godine, započela je Oliverova priča o ovom događaju. Objavio je da je promjenio diskografsku kuću, nakon tri desetljeća vjernosti Jugotonu/Croatia Recordsu odlučio se za Aquarius Records za koji je završavao album “Vridilo je” te da ima određen datum za ovaj pariški događaj.

Album, koji je izdan krajem godine, brzo je stigao do platinaste naklade od 20.000 prodanih primjeraka. “Vridilo je” dobio je i Porina za najbolji album u 2005. svega par dana prije odlaska u Pariz. Priprema nije mogla proći bolje…

Kao što je bilo i za očekivati, Oliver se svojski potrudio da ovaj koncert učini najboljim što može, pa je u dva sata, koliko je sam koncert trajao, na visokoj razini odsvirao i otpjevao pjesme iz svog repertoara. U glasu se osjeća opuštenost koja mu je pomogla prebroditi tremu ovog velikog trenutka za njega. Vokal je i danas jedan od glavnih favorita Olivera, jer ovako pomalo promukli glas lijepo dočarava dalmatinske balade koje izvodi.

U Pariz, Oliver je pozvao i mnoge goste, uz važne suradnike Alana Bjelinskog, koji je ravnao orkestrom HNK-a Ivan pl. Zajc, te Antu Gela, koji je svirao gitare, tu su bili prateći bend Dupini, saksofonist Dražen Bogdanović, udaraljkaš Boris Popov i nezaobilazni u takvim situacijama Matija Dedić. Svi su oni doprinjeli da glazbena podloga bude opuštajuća i ne prenapadna tako da ipak bude sam Oliver u prvom planu, koji se sjedio za klavirom te povremeno uzeo gitaru u ruke.

Oliver je koncert započeo pomalo dodvoravanjem francuskoj publici, pa je pjesmu “Nestajem” otpjevao na francuskom jeziku pod nazivom “Sans toi“. Sljedeći takav trenutak imao je pred kraj kada je izveo Becaudovu “Et maintenant“.

Materijal prekriva gotovo cijelokupnu tridesetogodišnju karijeru, još od suradnje sa Zdenkom Runjićem pa do posljednjeg izdanja. Većina pjesama je laganija što je i Dragojevićev stil, tek “Morski vuk“, “Što učinila si ti” i “Nedostaješ mi ti” razbijaju šansonjersko-baladni ugođaj, pa je šteta što nije bilo mjesta i za šaljivu “Nadalinu”.

Najviše uzbuđenja doživjelo se uz najveće hitove koje je Oliver otpjevao uz publiku pa je tako jedna “Cesarica” uz razigrani klavirski uvod dobila dodatan zbor cijele dvorane. “Dva put san umra“, “Moj lipi anđele“, “Galeb i ja“, “Oprosti mi pape“, “Skalinada” i mnoge druge pjesme iz bogate Oliverove pjesmarice pronašle su put do srca raspjevanih posjetitelja.

Oliver je u vrhunskom izdanju, potvrdio je epitet vodećeg hrvatskog pjevača, zadovoljio je publiku koja mu je uzvraćala velikim pljeskom između pjesama i ovacijama na samom kraju koncerta.

Sve u svemu, ovo je događaj na kojem je trebalo biti, kada jedan ‘provincijalac’ osvoji tako veliku utvrdu kao što je Olympia i ostvari životni san. Za nas, koji nismo imali tu privilegiju i čast poslušati uživo, imamo prigodu osjetiti samo djelić te atmosfere na ovom izdanju.