Vječna vatra mitskog Dalekog istoka

Da heavy metal nema granica, odavno je poznato, ipak, oduvijek je smatran ‘vlasništvom’ ponajprije Europljana, kasnije sve više i Amerikanaca. No da i u ostatku svijeta ima bendova koji su sposobni uspješno se nositi s kolegama nastanjenima na ova dva kontinenta, uz druge, dokaz je i Kryptos, koji dolazi iz – Indije.

Nastao je 1998., uz “Spiral Ascent” (2004.) i “The Ark Of Gemini”
(2008.) ovo mu je treći album, nastupao je s Dark Tranquillity,
Kreatorom, Amon Amarth, Satyriconom, a jako mu je pomogao support Iron
Maidenu 2009. na Rock’n India, ali i europska turneja godinu kasnije.S obzirom da dolazi s Dalekog istoka, iz zemlje bogate kulturno-glazbenom baštinom, moglo se očekivati eksperimentiranje metala s folkom, no u ovom slučaju to se nije dogodilo. Nije ni blizu. Kryptos, naime, kombinira klasični heavy metal ’80-ih s thrash i malo s death metalom, epski, mistično, strastveno, mračno, a na momente i teško. Heavy metal, u prvom redu, predstavljaju svestrane gitare s gomilom melodijskih i harmonijskih izražavanja, pristupačnih i privlačnih, a opet moćnih i razornih, kako u riffičnim, tako i u solo izražavanjima.

Thrasherski dio očituje se (manjim) dijelom u gitarskim idejama po uzoru na kalifornijsku školu, a većim kroz izrazito prodorne, agresivno-napadačke, hrapavo-gnjevne vokale, koji ponekad prijeđu granicu i počnu ‘režati’, opasno se približavajući deathmetalnom stilu i načinu pjevanja. Bubnjarski dijelovi priklonjeniji su heavy mentalitetu, staloženi, precizno udaraju, s nekoliko odmjerenih prijelaza, bas linije dosta su duboke i tmurne, produkcija moderna i svježa, a ritam pjesama srednji i brzi, sa ogromnim količinama energije u svim segmentima.

“The Mask Of Anubis” kombinira gitarski heavy i vokalni death/thrash i vrlo je moćna, brza i potentna pjesma, kontrast gitarskih melodija i vokalnih grubosti nudi i “The Coils Of Apollyon“, a “Serpent Mage” progresivni je ep u stilu “The Duellists”. “Nexus Legion” je heavy/thrash naslov s pokojim težim riffom, “Spellcraft” thrash metal u stilu Kreatora, “Starfall” srednjeritmični heavy sa uvodnim akustičnim dijelom, osmominutna “Vision Of Dis” kombinira heavy, thrash i epic-doom Candlemassa, a akustično-atmosferski instrumental “The Isle Of Voices” zatvara ovaj iznenađujuće dobar i raz(g)rađen album.

Iznenađujuće više u kontekstu imena benda, koji, objektivno, i nije toliko poznat, no ne i iznenađujuće po pitanju kvalitete njegove glazbe, jer je ona, očito, postala kontinuitet. Definitivno, Kryptos je bend, a “The Coils Of Apollyon” album kojem bi se trebalo posvetiti malo više vremena. Točnije, 47 i pol minuta. Najmanje.