Više pop nego opera, ali koga to briga?!

Sredinom ’90-ih opera se vratila na velika vrata u glazbenu scenu ponajviše zbog odličnih koncerata tri tenora, vrlo popularnih Luciana Pavarottia, Josea Carrerasa i Placida Dominga, koji su svojim izvedbama i karizmom zadivili cijeli svijet.

Nakon njih počeli su se pojavljivati mnogi drugi pjevači koji su htjeli približiti operu običnom puku, odnosno pop glazbi, a među njima, jedan od najuspješnijih, bio je Andrea Bocelli.

Ameri k’o Ameri, uvidjeli su da je to ‘zlatna koka’, da se tu može izmusti brdo love, posebno od američkih kućanica koje su godinama poznate kao najbolji konzumenti glazbenih albuma, posebno ako ih dotični izvođači podsjećaju na njihovu mladost što se najbolje da isčitati u popularnosti Michaela Bubléa koji uopće nema uvjerljivost Sinatre, ali pošto je jedan od rijetkih koji pjeva njegove pjesme, taj tip žena ga smatra vrlo simpatičnim i dobrim.

Tako se nešto slično događa i s Joshom Grobanom, jer je već kao tinejdžer potpisao ‘masan’ ugovor da unovči svoje glasovne mogućnosti u crossover popa i klasike, da bi zadovoljio spomenutu kategoriju konzumenata.

Njegov uspjeh je bio gotovo neminovan, mlad je (početkom godine navršio tek 27 godina), glas mu je jak i prodoran, na granici tenora i baritona, simpatičan, pa bi ga sve mamice htjele za zeta. Možda tu i leži njegova glavna nedorečenost jer ga se ne može u cijelosti shvatiti ozbiljno pošto više izgleda kao projekt nekog debelog menadžer s 23. kata.

Svoj glas sam Groban zove ‘tenor u treningu’ čime pokazuje i vlastitu nesigurnost u njega i njegovu nedefiniranost.

U odnosu na slavne tenore koje sam ranije spomenuo, Groban zvuči mnogo manje uvjerljivo makar i on zna potegnuti iz ‘petnih žila’. To uopće nije bitno, da li on zna ili ne zna pjevati, jer je operu približio pop slušateljstvu što je i bila njegova glavna zadaća, samo što bi se njegovi fanovi mogli jako začuditi kako izgledaju prave arije, ako će jednog dana ići pogledati koju pravu operu u kazalište.

Nakon tri studijska albuma i jednog božićnog, stiglo je vrijeme da se objavi i jedno njegovo koncertno izdanje, da se prikaže kako to on radi uživo, pa otud i “Awake Live“, nastup snimljem s prošlogodišnje turneje gdje je promovirao album “Awake” koji je (naravno) postao multiplatinast u vrlo kratko vrijeme nakon objavljivanja.

Album je, kako je to sad već uobičajeno, dvostruki, s DVD-om u kojem je prikazan cijeli show te audioverzijom najznačajnijih trenutaka. Prava je šteta (za fanove) što CD sadrži samo devet skladbi, jer je DVD izdanje (ponavljam za fanove) prava poslastica s 20 skladbi i još ponešto dodatnog materijala.

Na koncertu se jasno vidi da se promovira posljednje izdanje “Awake” jer su s njega odsvirane i otpjevane gotovo sve pjesme, a ostala dva albuma su predstavljena s po dvije pjesme, tek toliko da ih se ne zamari previše. Sve su pjesme jednolikom snagom otpjevane, dok su glazbene podloge orkestralno-moderne, s klasičnim aražmanima, ali i s upotrebom gitara, bubnjeva i slično.

Prave poslastice na albumu su gostovanja, malo ih je, ali su maksimalno pogođena. Prvo od njih je seksi violinistica Lucia Micarelli, koja razvali svoju violinu u dijelu kada se Groban otišao malo odmoriti, pa svira “Auroru” i Led Zeppellinsku “Kashmir“, dok je druga gošća Angelique Kidjo u pjesmi “Pearls” kojoj jedino nedostaje Carlos Santana u odnosu na originalnu verziju.

Bonusi! Bonusi su oni koji daju ocjenu više ili manje ovakvim izdanjima jer moderna tehnologija daje mogućnost da se daruje fanove na mnoge načine. Osim već spomenutog CD-a s devet pjesama, ovdje se nalazi i filmić o nastanku “Awake Livea” te naštimavanje pred sam koncert. Rekao bih sve po današnjim standardima za ovakva izdanja…

Koncert je odlično odrađen, vidi se da publika uživa u svakom njegovom trenutku, Groban se trudi zabaviti fanove između pjesama, ali ipak ostaje jedan dojam ispraznosti u tom crossoveru popa i opere, jer Groban jednostavno nema snage iznijeti sve pjesme na veličanstven način kako to rade njegovi idoli.

Što se mene tiče, neka samo Groban bude popularan u Americi koliko god to može biti, pošto je više pop nego opera, a ako mi dođe volja slušati takvu glazbu, radije ću poslušati neki Pavarottiev koncert iz Modene gdje je on pokazao što znači pomiješati operu i popularnu glazbu na mnogo uvjerljiviji način, na način na koji Groban to nikad neće moći izvesti.

DVD “Awake Live” s bonusima pokazuje jednog izvođača koji pametno koristi trenutno stanje na glazbenoj sceni, a jedina dobra stvar od svega toga je što je Groban humanitarac pa će dio zarade završiti u dobrotvornim svrhama. Barem nešto, pošto kvalitetom i nije previše potkovan…