Kad prosjek uđe u naviku

    1674

    The Mars Volta

    Noctourniquet

    Datum izdanja: 27.03.2012.

    Izdavač: Warner Bros / Dancing Bear

    Žanr: Progressive Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Whip Hand
    2. Aegis
    3. Dyslexicon
    4. Empty Vessels Make The Loudest Sound
    5. The Malkin Jewel
    6. Lapochka
    7. In Absentia
    8. Imago
    9. Molochwalker
    10. Trinkets Pale of Moon
    11. Vedamalady
    12. Noctourniquet
    13. Zed and Two Naughts

    Početke The Mars Volte možemo nazvati pravim nastavkom At The Drive-In s dodatkom narko ludila zbog čega je prvijenac “De-Loused In The Comatorium” bio toliko dobar album.

    Da, možda nije dobro hvaliti narkotike i utjecaj koji su oni dali glavnom dvojcu benda, ali s vremenom se pokazalo da im ideja ne nedostaje, pa su se često mijenjali iz albuma u album. Ponegdje je to leglo na plodno tlo, ponegdje se previše kompliciralo, ponegdje se poanta pjesme izgubila u neuobičajenim stilskim figurama, ponegdje se vidjelo da Cedric i Omar pucaju po šavovima…

    Noctourniquet” je šesti album benda, a došao je s rekordnom rupom od tri godine u odnosu na prošli. Tu se već vidi da su nastali veliki problemi na relaciji glavnih autora u bendu, pa je snimanje trajalo dvije i pol godine zbog Cedricovog zavlačenja. Kada uzmemo u obzir koliko se sve snimalo i radilo na albumu, možemo reći da je ovo tek prosječno ostvarenje benda.Razlozi za to leže u pjesmama koje zvuče tipično za The Mars Voltu minus neurotična lakoća energijske bombe koju bend posjeduje. Sve zvuči na svom mjestu, sve je posloženo po bendovskim postulatima, ali fali ono nešto što bi ovaj album diglo na višu razinu od samog prosjeka dosadašnjih radova The Mars Volte.

    Buka, progresivne gitare i melodije, koncept albuma (‘život je takav kakav je i svi smo mi umjetnici na neki način’), Cedricovi tekstovi i interpretacija, elektronski premaz pjesama… Sve smo to već čuli u mnogo boljim i uvjerljivijim formama nego ovdje na “Noctourniquet”.

    Muziku podržava

    Možda je glavni krivac za takvu situaciju Omar Rodríguez-López koji skoro svaki mjesec izdaje solo albume od kojih velika većina zvuči kao da netko pokušava imitirati neke od najboljih eksperimentalnih prog rockera, a sve završi velikim fijaskom. Tako je i ovdje mnogo toga Omar uzeo u svoje ruke, pa se stopio s tom svojom megaprodukcijom i isposlovao često nezanimljive glazbene eskapade.

    Dodatni problem leži u tome što bend više ne želi biti totalno eksperimentalan, već se približava klasičnijim formama pjesama što je bilo jasno i na prošlom albumu “Octahedron“. Ne znam je li to uvjetovao novi diskograf (na pretprošlom albumu su iz Universala prešli u Warner Bros.) ili ne, ali od tog trenutka The Mars Volta zvuči malo uškopljeno, bez muda koja su ih proslavila na početku karijere.

    Dok se na prošlim albumima mogla razbijati glava koje pjesme bi zbog svoje ekstraordinarnosti mogle postati singlovi, na ovom albumu takav potencijal ima rekordan broj pjesama. Naravno, za slučaj The Mars Volte to je poražavajući podatak, ali to je put kojim su sami htjeli krenuti.

    Prvi singl albuma bio je “The Malkin Jewel“, pomalo spooky pjesma koja djelomično pronalazi utjecaje u radovima Grindermana, “Lapochka” zvuči kao da im je John Frusciante posudio neku svoju pjesmu, “Imago” vuče na prošli album, “Molochwalker” ima potrebnu neurozu, dok “Vedamalady” evocira na balade s početka karijere s mnogo upečatljivijim gitarama.

    Ukupno gledajući, potpuno je jasno da The Mars Volta posustaju, da više nemaju jednaku kreativnu injekciju kao na početku karijere ili su jednostavno promijenili dilera, pa im halucinacije ne kulminiraju na jednak način kao prije. U svakom slučaju “Noctourniquet” bezbrižno možemo proglasiti (lijepo rečeno) prosječnijim (da ne kažem slabijim) albumom, pa ne čudi što se sve više vraćaju matičnom bendu At The Drive-In radi nostalgije. Nije nostalgija jedini faktor za to…

    Muziku podržava