Veliko moderno metal batinanje

    821

    Hatesphere

    The Great Bludgeoning

    Datum izdanja: 23.09.2011.

    Izdavač: Napalm Records

    Žanr: Death Metal, Thrash Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Killer
    2. Venom
    3. Smell of Death
    4. Decayer
    5. The Veil of My Threnode
    6. Ressurect With A Vengeance
    7. The Great Bludgeoning
    8. Need To Kill
    9. Devil In Your Own Hell

    Koliko puta vječiti (i najbrojniji) hrvatski ‘izbornici’ svih mogućih sportskih ekipa pametuju “Zašto je mijenjao ekipu koja mu pobjeđuje?!”. Pa čak i u muzici.

    Jedni vele “Ne sviđa mi se novi album! Nije to onaj stari stil!”, a
    drugi se ljute kad netko “ne popravlja, ako nije pokvareno”. Danski Hatesphere definitivno se ubrajaju u ovu zadnju skupinu, i ako je netko htio pomak (prema ikamo) – neće ga dobiti. “The Great Bludgeoning” je čisti, poznati i prepoznatljivi Hatesphere!

    Od osnutka, pomalo davne 1998. ovdje se zadržao samo gitarist Pepe Hansen. Ostali su se mijenjali svako malo, a najviše potresa dogodilo se upravo uoči ovog albuma. Promijenjeni su zbilja – svi!

    Najveću promjenu kod ovakvog benda očekivali bismo na mikrofonu, jer je došao Esben “Esse” Hansen (nemam pojma jesu li što u rodu). Promjena u boji glasa kod ovakvog žestokog death i thrash metala nije baš nešto spektakularno primjetna. Nije tako samo u žestokoj muzici, čak i Magazin uspijeva svaki put naći “pevaljku” da ih rijetko tko razlikuje.

    Muziku podržava

    Hibridni miks skandinavskog metala i thrasha opet je upicanjen odličnom produkcijom (za sve osim sviranja zadužen poznati Tue Madsen), ritmovima koji više vuku na punk nego na, u zadnje vrijeme stalno prisutan, blastbeat. I tako nastanu “The Killer” i “Smell of Death” sa simpatičnim stihom ‘punim nade’ “Smell of death reeks from the living!“.

    Venom” je sa svojih šest minuta čak i epska u ovim razmjerima, “Decayer” počinje svakako, ali i nastavlja ‘tupa-tupa’ peglanjem, a “Resurrect With A Vengeance” vjerojatno je najspecifičnija u ovih 38 brzopoteznih minuta. Spora, teška i genijalni riffovi.

    Sve stvari su na svojem mjestu i svaka od njih zainteresirat će ljubitelje brutalnog i modernog metala, a jedini problem je što će nekada za korak dalje ipak zatrebati malo manje jednoličnosti kroz album. Ovdje to razbijaju dva ili tri puta. Još uvijek, ne bi škodilo još u pokojem navratu.

    Realno dobar, moderan metal album, a iskreno – pomalo generički. No, to je boljka velike većine u ovom izlizanom i umornom muzičkom svijetu. Bez iznenađenje, ali i bez novog oduševljenja. Čisti, poznati i prepoznatljivi Hatesphere.

    Muziku podržava