Hatesphere
The Great Bludgeoning
Datum izdanja: 23.09.2011.
Izdavač: Napalm Records
Žanr: Death Metal, Thrash Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Koliko puta vječiti (i najbrojniji) hrvatski ‘izbornici’ svih mogućih sportskih ekipa pametuju “Zašto je mijenjao ekipu koja mu pobjeđuje?!”. Pa čak i u muzici.
Jedni vele “Ne sviđa mi se novi album! Nije to onaj stari stil!”, a
drugi se ljute kad netko “ne popravlja, ako nije pokvareno”. Danski Hatesphere definitivno se ubrajaju u ovu zadnju skupinu, i ako je netko htio pomak (prema ikamo) – neće ga dobiti. “The Great Bludgeoning” je čisti, poznati i prepoznatljivi Hatesphere!
Od osnutka, pomalo davne 1998. ovdje se zadržao samo gitarist Pepe Hansen. Ostali su se mijenjali svako malo, a najviše potresa dogodilo se upravo uoči ovog albuma. Promijenjeni su zbilja – svi!
Najveću promjenu kod ovakvog benda očekivali bismo na mikrofonu, jer je došao Esben “Esse” Hansen (nemam pojma jesu li što u rodu). Promjena u boji glasa kod ovakvog žestokog death i thrash metala nije baš nešto spektakularno primjetna. Nije tako samo u žestokoj muzici, čak i Magazin uspijeva svaki put naći “pevaljku” da ih rijetko tko razlikuje.
Hibridni miks skandinavskog metala i thrasha opet je upicanjen odličnom produkcijom (za sve osim sviranja zadužen poznati Tue Madsen), ritmovima koji više vuku na punk nego na, u zadnje vrijeme stalno prisutan, blastbeat. I tako nastanu “The Killer” i “Smell of Death” sa simpatičnim stihom ‘punim nade’ “Smell of death reeks from the living!“.
“Venom” je sa svojih šest minuta čak i epska u ovim razmjerima, “Decayer” počinje svakako, ali i nastavlja ‘tupa-tupa’ peglanjem, a “Resurrect With A Vengeance” vjerojatno je najspecifičnija u ovih 38 brzopoteznih minuta. Spora, teška i genijalni riffovi.
Sve stvari su na svojem mjestu i svaka od njih zainteresirat će ljubitelje brutalnog i modernog metala, a jedini problem je što će nekada za korak dalje ipak zatrebati malo manje jednoličnosti kroz album. Ovdje to razbijaju dva ili tri puta. Još uvijek, ne bi škodilo još u pokojem navratu.
Realno dobar, moderan metal album, a iskreno – pomalo generički. No, to je boljka velike većine u ovom izlizanom i umornom muzičkom svijetu. Bez iznenađenje, ali i bez novog oduševljenja. Čisti, poznati i prepoznatljivi Hatesphere.