Blagoslov vučje vojske

Karijera njemačkih heavy/power/symphonic metalaca Powerwolf u jednom se svojem dijelu poklapa s onom Sabatona.

Naime, oba su benda u skoro pa istim godinama prošlog desetljeća objavila svoje nastupne, ujedno i najbolje albume, a tada ih je, osim manjeg dijela kritike i publike, malo tko na sceni shvaćao ozbiljno.Bijaše i jedan i drugi ‘predgrupa predgrupama’, no s godinama se sve to skupa promijenilo i danas je situacija obrnuto proporcionalna. Oni koji su svojedobno sa sobom ‘vodili’ Powerwolf i Sabaton, sada su u situaciji da budu počašćeni ako im neki od ova dva uzvrati poziv. I kad već ‘spajamo’, ima još poveznica Powerwolfa i Sabatona. Sa sve slabijim ili bolje reći kontinuirano prosječnim studijskim izdanjima postajahu sve popularniji i sa sve većom vojskom sljedbenika, koja se iz dana u dan popunjava novim ‘regrutima-dragovoljcima’.Dakako, najviše zasluga za to imaju njihovi sjajni koncertni nastupi koji nimalo ne zaostaju za onima najvećih metal bendova današnjice. I jučerašnjice, a vrlo vjerojatno i sutrašnjice. Štoviše, Powewolf i Sabaton, usudio bih se reći, trenutno idu u Top 5 metal live-izvođača. S time da je Powerwolf te okolnosti malo bolje dozirao i za premijerni se koncertni album odlučio u pravije vrijeme, na vrhu vrhunaca slave. Dok ih je Sabaton zadnjih godina ‘iskrcao’ nekoliko, pa se teško odlučiti za pravog.

Trenutna situacija na metal sceni nagnala nas je da u isti kontekst dovedemo ova dva odlična benda, no uz dužno poštovanje Sabatonu, više se njime, barem ne ovdje, nećemo baviti. Kako rekosmo, “The Metal Mass Live” prvi je pravi koncertni album Powerwolfa, objavljen jedanaest godina nakon studijskog debija “Return In Bloodred” i trinaest po osnivanju. Odmjereno, rekli bismo, taman na vrijeme, taman kada treba da se, ionako, ogromna popularnost dodatno podeblja.

Kada bi sitničarili, kao nedostatak ovog izdanja naveli bi ono čega ima puno, a to je – broj koncerata. Naime, na dva DVD-a ukrcana su čak tri iz 2015. godine; iz Vizovica, s češkog Masters of Rock festivala, zatim njemačkog Summer Breezea (Dinkelsbühl, Bavarska), te koncerta iz Oberhausena, održanog u sklopu Wolfsnächte toura. Sva tri održana su ‘u službi’ promocije zadnjeg albuma “Blessed & Possessed”, plus ukrašena s dodatnim manje-više uobičajenim, pa i očekivanim sadržajima, u konkretnom slučaju dokumentarcima “A Day At Summer Breeze” i “Kreuzweg – Of Wolves And Men” te s četiri videospota. A tu je i audio disc s izborom najznačajnijih numera izvedenih uživo.

Iako, podatak da je ovo izdanje tako bogato koncertima, teško da će oneraspoložiti obožavatelje benda, kao i brojne druge ljubitelje heavy metala, ma koliko god da se čini kako su sva tri međusobno nalik jedni drugima kao i to da treba puno slobodnog vremena da ih se pogleda. Osim toga, ovo je iznimno vrijedan kolekcionarski primjerak, a i oni koji će pomnije analizirati cjelokupan sadržaj lako će shvatiti kako Powerwolf jednako dobro funkcionira na velikim, Open Air pozornicama, kao i u onim s dvoranskom produkcijom.

Powerwolf ima mnogo aduta na svojim koncertima, a jedan od ključnih leži u činjenici da svira beskompromisno, energično, ali i spontano, iskreno i atraktivno, što publika prepoznaje. Plus toga, uspjeli su svoju individualnu kvalitetu spojiti u kompaktnu, nadasve skladnu, razigranu i zabavnu cjelinu koja kanalizira harmonično-hipnotičan zvuk prepun ‘catchy’ melodija i uzvišenih refrena. Koliko god da se sve toi skupa činilo repetitivno, upravo spomenute okolnosti svaki koncert izdvajaju od onog prije ili kasnije.

Na koncertima čak i više nego na studijskim izvedbama do izražaja dolazi suglasje elemenata liturgijskog slavlja, horora, drame i komedije pa (i) to nastupima Powerwolfa daje posebniji pečat, kakvog drugi, ili barem velika većina metalaca, nemaju. Osim sjajnih glazbenih osobina, prije svega vokalnu širinu, dubinu i visinu, pjevač Attila u sebi ima i izraženu notu zabavljača, s vremena na vrijeme uskoči i klavijaturist Falk Maria, pa je interakcija benda i publike kroz cijeli nastup neupitna.

Iskreno, čudim se onima koji Powerwolf previše (posebice isključivo) povezuju s power metalom, jer ovo je prekonkretan, pa iako zabavan i poprilično neozbiljan, prije svega bend s čvrstim heavy soundom, klavijaturama koje jako lijepo kombiniraju / spajaju sound crkvenih orgulja, simfonija, klasičnih djela i sablasne – horror tonove, te s karakternim pjevačem čiji je glas raspona više od jedne oktave.

Kad se sve to skupa posloži, dobije se odličan koncert, odnosno tri odlična koncerta na kojima je jasno da publika maksimalno uživa. Maksimalno je ‘u koncertu’, pjeva zajedno s Attilom, ‘šašavi’ s Falkom Mariom, ‘prosvjećuje ime svoje’, ali i šuti kad joj se to naloži, a njezino ultra-pozitivno i ‘naelektrizirano’ raspoloženje zorno je prenešeno na ove nosače. Slika, zvuk, kutevi snimanje, bliski i udaljeniji kadrovi kvalitetno su, neopterećujuće nivelirani, pa se tako može uživati i u spektakularnim vizualnim efektima, i to zahvaljujući brojnoj ekipi, na čelu, s, ponajprije bendom te režiserom Villeom Lipiäinenom.

S obzirom da se radi o turneji nakon zadnjeg albuma logički je da se, osim što su sve tri set-liste dosta nalik jedna drugoj, baziraju na tom albumu, ali i na prethodna dva, dok su tri albuma prve diskografske polovice, na žalost, poprilično zapostavljena. No očito je da se radi o publici koja ih zna i uživa u trima izdanjima drugog dijela karijere.

Pa se tako jednako dobro ‘snalazi’ u novim pjesmama tipa “Army Of The Night”, “Armata Strigoi”, “Blessed & Possessed”, kao i nešto malo starijim “Amen & Attack”, “Resurrection by Erection”, “All We Need Is Blood”, “Dead Boys Don‘t Cry”, a posebice “We Drink Your Blood”, ultimativnom himnom obožavatelja Powerwolfa. Iako, po reakciji u pjesmi “Lupus Dei”, jasno je da joj niti one s početaka karijere nisu strane, no premalo ih se izvelo za neki kompletniji dojam.

Sve u svemu, ovo je izdanje još jedan u nizu dokaza kohezije Powerwolfa i njegovih obožavatelja, a prije svega potvrđivanje činjenice da je Powerwolf u ovom trenutku, uz Kreator, daleko najbolji njemački metal bend. Vrlo vjerojatno i viših i širih geografskih promjera. Bend je to čiji se koncerti nikako ne bi smjeli propustiti, jer to bude daleko više od pukog sviračkog nastupa. To je – ritual.