Uzdizanje Beyrodtove sile iz pepela

Silent Force, jedan od brojnih ‘proizvoda’ gitariste Alexa Beyrodta, odlučio se ponovno pojaviti na sceni nakon skoro sedam godina odsustva, i to albumom prigodnog imena, “Rising From Ashes”.

Bend je osnovan još 1999. godine, a uzrok tih sedam godina odsustva bile su prekretnice u Alexovom osobnom životu i odlazak D.C. Coopera, vokala iz originalne postave. U međuvremenu se možda moglo i pomisliti kako se Silent Force neće više pojaviti na sceni, no to bi bila kriva pretpostavka. Peti album “Rising From Ashes”, objavljen nakon “Walk The Earth” s početka 2007. godine, ipak je stigao.

Nakon Alexovog uspjeha s Voodoo Circle i priključenjima Primal Fearu i Sinneru, ipak je uspio naći vremena i za Silent Force. Novopridošlice u bendu su basist Mat Sinner koji s Beyrodtom uvijek jako dobro surađuje, klavijaturist Alessandro Del Vecchio i konačno, ili bolje rečeno ponovno, vokal Michael Bormann koji je već pjevao na prvom i jedinom demo albumu Silent Forcea. Iz originalne postave benda tu je još i bubnjar Andre Hilgers.Silent Force je od svojih početaka predstavljao mješavinu power metala, hard rocka i melodičnog metala, a vratili su se s albumom koji se može karakterizirati istim pojmovima – melodičan heavy metal uz pregršt klavijaturskih i gitarskih solaža, pamtljivih i pjevljivih melodija. No, za razliku od prethodnih izdanja, koji su bili više orijentirani na power metal, Silent Force je s ovim krenuo u smjeru generičkog, hard rocka u stilu osamdesetih godina. Dakle, tipična glazba na koju smo navikli kod, primjerice, Sinnera. Iz tog razloga “Rise From The Ashes” i nije neki glazbeni novitet u moru ovakvih glazbenih albuma, iako svojom kvalitetom, kako produkcije, tako glazbenih izvedbi svih članova, nadoknađuje dio neinventivnosti.

Klasičnim heavy riffovima započinje prva pjesma, “Caught In their Wicked Game“, koja je energična, brza i ispunjena klavijaturama, a “There Ain’t No Justice” uvodom podsjeća na pojedine elemente teutonskog metala i do kraja ostaje srednje brza do brza, s nešto dubljim tonovima vokala Michaela i pamtljivim refrenom. “Circle Of Trust” sadrži neupadljive i suptilne klavijaturske note uz nježniji vokalni dio koji ponovno prerasta u hrapavo-visoki, te pozadinske vokale u refrenu. Ove prve tri pjesme ujedno mogu se smatrati najboljima na albumu. Klavijature, uz žestoke riffove i brzi tempo, dolaze do izražaja i u “Before You Run”.

“You Gotta Kick It” je ponešto tipična antemska pjesma, ohrabrujućih stihova i brzog tempa, energična, no pomalo izlizane teme. Njoj slična je “Born To Be A Fighter”, koja je sačinjena od nešto snažnijih riffova i bržeg tempa, a sa druge strane, “Turn Me Loose” sadrži jako puno melodičnih komponenti i još je jedna koja započinje klavijaturskim notama i prerasta u srednje brzi tempo s nešto blažim riffovima kojima tijekom cijelog trajanja dominiraju klavijature. Od posljednje dvije pjesme, “Anytime Anywhere” sadrži poneke značajke američkog metala i nešto je laganija, dok se s početkom posljednje, “Kiss Of Death”, vraća nešto snažniji prizvuk.

Neki od pluseva “Rising From Ashes” albuma, u današnjoj hrpi ovakvih, uglavnom generičkih hard rock albuma, su sigurno produkcijska kvaliteta albuma, clean vokal Michaela Bormanna s hrapavim primjesama i širim rasponom koji jako lijepo pristaje pjesmama, te naravno, talentirani i tehnički isprakticirani glazbenici. Stariji fanovi sa sigurnošću su nestrpljivo čekali povratak Silent Forcea, a sada imaju priliku ili ostati nezadovoljni promjenama ili uživati u novom izdanju.