Ugodna zvučna anestezija

Jazz fusion klavijaturist Kristian Terzić već se dulje vrijeme motao po našoj nevelikoj sceni, a krajem 2011. izdao je svoj debi album, praćen s cca. pola tuceta muzičara.

Album traje sat vremena, sadrži sedam instrumentala, a osma pjesma
repriza je “Tribal Thing” samo izvedena uživo, koja je i najbolja snimka
na ploči.

Ukratko, nakon preslušavanja albuma može se reći: dečki sviraju brzo i dobro. Sve se pjesme sastoje od puno previše nota, što daje ne pretjerano zapaženu kolekciju snimaka. Pjesme zvuče kao da svi žele što brže i što više odsvirati bez nekog motiva da prenesu emociju, atmosferu ili komunikaciju. Moguće je ustanoviti ideje, no one nisu najbolje prezentirane, jer se previše zvukova događa u isto vrijeme. Instrumenti zvuče ispeglano, sterilizirano. Ovakve snimke mogu biti ugodna atmosfera u zubarskoj čekaonici ili u nekoj operacijskoj dvorani kad se poslužuju anestetici ili u nekoj polupropaloj firmi kada šefovi čitaju spisak tko od radnika ne mora sutra doći na posao.

Srećom, potpisnik ovih redaka Terzića i njegove pratitelje vidio je i uživo, i dojam na koncertima dijametralno je drugačiji. Na koncertima verzije pjesama imaju i glavu i rep, instrumentalne dionice zvuče humano i emotivno, svirka u publiku plasira određenu dozu topline, energije i radosti. Šteta je za Terzića i muzičare da su se ovako popiknuli sa studijskim materijalom, jer riječ je o umjetnicima koji zavrjeđuju veću pažnju.

Vjerujem da bi album sa snimkama uživo dao mnogo bolje izdanje, a dok se tako nešto službeno ne izda, mnogo je bolja preporuka potražiti Terzićev koncert nego ovaj CD ili LP.