Nemojte se sramiti odvrnuti pojačalo

U jednom davnom tekstu na temu ‘Što nam danas najviše fali iz bivše Jugoslavije?’, autor kojem sam nepravedno zaboravio ime je na prvo mjesto stavio – Sarajevo. Uz kratku dopunu: ‘Ali ono Sarajevo’.

U glazbenom smislu, sarajevska pop-rock scena osamdesetih je uspjela nametnuti svoj stil do tada medijski dominantnom krugu (ili je to trokut?) Beograd – Zagreb – Split. U moru bendova koji su u Sarajevu razvijali neki svoj zvuk bio je i sadašnji gitarist i glavni autor Običnog svijeta, Darko Zgrabljić.

Rat i okupacija Bosne i Hercegovine su privremeno zaustavile Zgrabljićevu karijeru, no petnaestak godina kasnije Zgrabljić osniva bend Običan svijet i izdavanjem prvijenca “Ako me pitaš o ljubavi” ostvaruje svoj davni san o službenoj diskografskoj zabilješci svojih pjesama.

“Ako me pitaš o ljubavi” je solidan, premda neujednačen debi načinjen za strpljive slušatelje jer se druga polovica albuma čini jačom nego prvom. Dva su izvora inspiracije za Zgrabljića i drugove: ljubavne pjesme i pjesme socijalno-političke tematike. Također, ugrubo rečeno, dva su i muzička uzora.

Običan svijet se može opisati krilaticom Plavi orkestar susreće Led Zeppelin, no preslušavanjem albuma “Ako me pitaš o ljubavi” Plant i društvo su za bend mnogo zahvalnija inspiracija nego Loša, Pava (odnosno Zalepugin) i dvojica Ćere.

Za razliku od hrpe nadobudnih djevojaka i mladića koji vole pjevati o politici i zvuče patetično, Običan svijet mnogo bolje zvuči kad pjeva o socijalnim temama. Ljubavne pjesme zvuče manje inspirirano i dosta isforsirano – kao da su pjesme takve tematike prerasli, proživjeli, a sada ih sviraju jer ih publika to traži. U bilješci za novinare naglašava se prijelaz sa socijalno-političkih pjesama na ljubavne (embrionalna faza), pa opet na politički obojene protestne stvari (rana faza) uz napomenu “politička besmislenost ostavlja trag” (najsvježija faza).

Centralna pjesma albuma je “Ponos i čast” koja utire put bendu i odgovara na pitanje kako bi trebao zvučati na svom drugom ostvarenju – grupi bolje leže mračnije teme, u kojima pjevač Sanjin Skopljak i gitarist Zgrabljić mogu isukati svoju vokalno-instrumentalnu pirotehniku.

Običan svijet je na dobrom putu da se razvije u neobičan bend. Da to dostignu, trebat će iskreno slijediti svoje muze i svirati o onom što ih doista muči, zanima i okupira.