‘Trkaća svinja’ za purgersku country bajku

Prije dvije godine, nakon prvijenca “Picksiebner“, bilo je jasno da smo dobili nove country-veseljake koji ne mare previše za uspjeh, već za svoju satisfakciju, pa ako iz tog što uspije, oni će biti jako zadovoljni. Album je prošao vrlo zapaženo i priča o njima je počela kružiti. Nakon “Trkaće svinje” svakako bi se i trebala nastaviti bajka ‘pik sedmice’.

Osnovna razlika između prvog i ovog albuma je u pjesmama koje su ovog puta sve autorske i otpjevane na hrvatskom pa će tako još lakše ući u uho svim zaljubljenicima western-filmova i nostalgičarima za countryem i bendovima tipa Plava trava zaborava. Iako smo njih već pomalo zaboravili, Picksiebnere sigurno nećemo tako brzo jer su donijeli svježinu i radost kakvu rijetko uočavamo u našoj glazbi.

Od prvog takta albuma osjeća se potpuno neopterećenje pri skladanju pjesama, sve je onako iskreno, u težnji za zadovoljavanjem vlastitih kreativnih apetita. U tako opuštenoj atmosferi, nastalo je deset skladbi koje u najmanju ruku spadaju u vrh ovogodišnje glazbene produkcije u nas što bi ih trebalo povući k većoj masi, a tada će im biti sve mnogo lakše u daljnjem razvoju.

Po tom pitanju, popularizaciji svoje glazbe, dobro su odlučili surađivati s Milom Kekinom u pjesmi “Bolje grob nego job” koja odlično opisuje trenutno stanje na našoj estradi, odnosno, može se prenijeti na stanje u cijeloj državi gdje većina ljudi radije ostaje doma i na burzi, nego da zarađuje novac na manje popularnim poslovima. Ok, recesija je uzela zamah, a njeno pravo lice tek slijedi pa je uspjeh ove pjesme bio neminovan, a vjerujem da će se još dugo pjevati na feštama po kletima u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Već na toj pjesmi, koja je ranije izdana kao singl, prikazana je sva osebujnost Picksiebnera kojom su već oduševili značajan krug ljudi koji se svakodnevno širi i širi. Na country štimung i melodije tijekom albuma su ubacili još niz elemenata bluesa i rocka čime su dobili na velikoj prohodnosti pjesama, a samim time i na radiofoničnosti, ali u cijeloj priči nisu radili nikakve kompromise kojima bi ‘prodali dušu vragu’. To je ujedno i ključni moment albuma, jako autorstvo popraćeno nekonvencionalnim glazbenim okvirima za naše podneblje i neiskvarena energija koja ne može ne zabaviti čovjeka.

Osim Miletovog gostovanje, na albumu su posuđene još dvije legende hrvatskog glazbenog neba, jedna je Bare, a druga Bobo. Vjerujem da ne moram previše pričati o prvospomenutom koji je na svoj standardan blues način obogatio skladbu “Stolica za ljuljanje“, dok je drugospomenuti ipak manje poznat, iako je imao najveći ljetni hit posljednjih godina “Co to maš”, a ovom prilikom je napisao i pomogao otpjevati skladbu “Stari momci” u kojoj Picksiebneri zvuče kao fešta u kojoj su se našli The Poguesi i Lynyrd Skynyrd s bačvom domaćeg kvalitetnog vina ‘zagorskih brega’.

Naravno, nisu samo ‘gostovanja’ dobri momenti albuma jer je album cjelovit, od početka do kraja, bez lošeg ili manje dobrog momenta, počevši od uvodnih “Srebrno vreteno” i “Čovjek muljevitog dna” u kojima se igraju sa standardnim western-motivima (bendžo, usna harmonika…), preko balada “Ptica” i “Rastu im rogovi“, do totalnih country brijačina kao što su “Erik trkaća svinja” i “Drvena bačva“.

Za sam kraj albuma, ostavili su country-šansonu, jednu od najboljih posveta svojem gradu, metropoli Zagrebu koji se maksimalno promijenio za vrijeme njihovog života, pa ga više uopće ne poznaju onakvog kakav je bio dok su bili klinci. Kao i ova, tako i svaka druga pjesma je posebna priča za sebe, svaka nosi priču koja ujedno ima i svoju skrivenu priču, pa koliko se pjesme otkrivaju, toliko se i skrivaju od neželjenih slušatelja koji traže instant hitove.

“Trkaća svinja” pokazuje da Picksiebneri nisu luzeri kakav bi dojam mogli neki imati zbog njihovog imena, imaju pravi zagrebački purgerski štih okrenut countryu i nekim romantičnim vremenima nego što su ova danas. Ako za Picksiebner feštu dovoljna pozivnica nije bio album prvijenac, tada uskače nova, još bolja i dinamičnija, možda malo glupog, ali vrlo upečatljivog imena “Trkaća svinja”.