Tragovima Mike, ali ne toliko zaigrano

Prolaznih igrača u pop svijetu ima mnogo, mijenjaju se češće nego čarape zbog čega svakodnevno imamo nova imena na naslovnicama, dok se ona nešto starija bacaju debelo pod tepih.

Julian Perretta rođeni je
Londončanin irsko-talijanskih korijena koji se nada da bi uspio doći do
naslovnica, ali svojih pet minuta slave već je potrošio.Prije nešto više od godinu dana Julian je uspio složiti jedan hitić koji uvelike podsjeća na radove Mike. Kakav je bio “Wonder Why“, tako je mladi Perretta pokušao obojiti cijeli album. I u tome je uspio. Problem leži u tome što je sve to vrlo jeftin pop proizvod kojeg se izvozi na tone, pa će njegov slatkasti pop obogaćen synthovima i zvukom ’80-ih. biti vrlo brzo zaboravljen što je i najbolje.

Već sam rekao, ali nije zgorega ponoviti da je jedan od glavnih Perrettinih utjecaja Mika i njemu srodni pjevači, iako se vidi da bi najradije uskočio u plutajući brod pod imenom Scissor Sisters jer pjesme poput “Urgently Needed” kao da su ukradene s nekog od studijskog albuma vesele newyorške petorke.

Ono što preočito upada u uho jest ‘padanje’ albuma svakom novom skladbom. Početak “Stitch Me Up” može se još činiti podnošljivim i zabavnim, ali od sredine do kraja započinje Julianova bitka s glazbenom imaginacijom koja svakim novim tonom sve više i više uspavljuje slušatelja iako pjesme uopće nisu laganijih ritmova.

Zbog pjesama poput “King For A Day” ili “Like I Do” mnogima su osamdesete najomraženija dekada u glazbenoj povijesti, pa me uvijek iznova začude klinci koji na jeftin način pokušavaju zamagliti oči starim romanticima. Julian tada još nije bio niti u planu, a gledajući po ovom albumu, možda je tako i bolje jer nikako nije uspio iznova revitalizirati dekadu koju je propustio.

Na albumu ima i zanimljivih glazbenih tema koje nisu uspješno finalizirane, a to vrijedi ponajviše za pjesmu “1986” koja ima zanimljivu ideju uništenu iritantnim rješenjima u refrenu koji zvuči kao tipična brojalica, dok najgori moment dolazi s obradom ranog hita grupe Phoenix s prejakim synthovima koji su u cijelosti uništili zaraznu melodiju originala.

“Stitch Me Up” album je momenta koji može i ne mora uspjeti, a to najmanje ovisi o njemu samom, već o okolini, medijima i menadžerima koji će odlučiti je li Perretta novi superstar. Duboko se nadam da neće do toga doći, barem ne nakon ovakvog kilavog albuma kojeg je najlakše staviti u kategoriju s posljednjim albumom grupe The Feeling. Ok, Perretta ipak bolje zvuči, ali to su tek nijanse.