Thom Yorke: Tjeskoba kao posljednja utjeha

    2716

    Thom Yorke

    ANIMA

    Datum izdanja: 27.06.2019.

    Izdavač: XL

    Žanr: Elektronika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Traffic
    2. Last I Heard (…He Was Circling the Drain)
    3. Twist
    4. Dawn Chorus
    5. I Am a Very Rude Person
    6. Not the News
    7. The Axe
    8. Impossible Knots
    9. Runwayaway

    Thom Yorke je glazbenik koji u svojim djelima često koristi složene filozofije kao asocijacije i kritike na današnju stvarnost ili kao opis straha nadolazećeg vremena. Gledajući isključivo samostalna izdanja, Yorke je raspadajućim elektroničkim krajolicima uspješno opisao destruktivnu prirodu čovječanstva kao i njegov ubitačan utjecaj na okolinu predivnim debi projektom “The Eraser“ te je nastavio istraživanje tamne ljudske podsvijesti na “Tomorrow’s Modern Boxes“, albumu koji mu je otvorio mogućnost suočavanja s izolacijom digitalnog doba. Spomenuti albumi su svakim korakom povećavali korištenje sintetske instrumentacije kako bi slušatelja uronili u jasan svijet paranoje genijalnog umjetnika. Narativna kohezija bi prilikom spomenute gradnje svijeta patila što bi prethodne projekte, osobito “Tomorrow’s Modern Boxes“, činilo estetski predivnim tehničkim vježbama. “ANIMA“ je donekle drugačija.

    Treći samostalni studijski album, popraćen istoimenim kratkometražnim filmom engleskog auteura Paula Thomasa Andersona, poprilično  jasno zadaje koncept. Naime, upoznajemo kompaniju po imenu Anima koja nudi usluge reprodukcije izgubljenih snova. Iz promotivnog materijala za album, koji uključuje razne reklamne postere, web stranice i telefonski broj spomenute kompanije, saznajemo kako je Anima Technologies dobila zabranu poslovanja od strane vlade zbog svojih ilegalnih aktivnosti. Ponovno se nalazimo u svijetu budućnosti, teškog distopijskog karaktera, gdje se pristupi nadrealnoj okolini snova obeshrabruju i zatvaraju, a entiteti koji nude slične usluge bivaju ugašeni. Motivi sna kao nečeg trenutnog i nedostižnog te samo ime firme asociraju na dublje inspiracije.

    Muziku podržava

    Kolektivno nesvjesno je koncept švicarskog psihijatra i psihoanalitičara Carla Junga koji se ponekad naziva objektivnom psihom. Odnosi se na ideju da je segment najdubljeg nesvjesnog uma genetski naslijeđen te time nije oblikovan osobnim iskustvom. Prema Jungovim učenjima, kolektivno nesvjesno je zajedničko svim ljudskim bićima te je odgovorno za brojna duboko ukorijenjena uvjerenja i instinkte, poput duhovnosti, seksualnog ponašanja i primalnog straha. Teorija nam podalje govori kako se kolektivno nesvjesno sastoji od brojnih slika i informacija koje su od rođenja instalirane u svaku osobu zahvaljujući iskustvima predaka. Iako sami nismo svjesni sličnih dubokih misli, teorija nalaže kako u trenucima opasnosti psiha može posegnuti dovoljno duboko u ono nesvjesno.

    Lekcija iz psihologije time zapravo tek počinje jer snove i religiju možemo lako svrstati pod plodove razvoja kolektivnog identiteta ljudske rase dok se približavajući psihi jedinke mogu očitati osnovne građevne jedinice nečeg toliko ogromnog poput duhovnosti. Ljudi se tijekom cjelovite vlastite povijesti igraju sa spolnim ulogama i seksom. Iako je društveno prihvaćena klasifikacija na žensko i muško, u posljednje vrijeme se ponovno budi želja za razbijanjem postavljenih granica u potrazi za nečim fluidnijim. Ta fluidnost se drugačije može objasniti kao žena u doticaju s muškom stranom vlastite psihe, muškarac u doticaju sa ženskom stranom te za one neodređene, sva lepeza između odjednom. Prethodna karakterizacija nam nalaže kako je psiha svakog čovjeka složena od apstraktnih skupova simbola, tj. svaka osoba neovisno o spolu ima mušku i žensku stranu koji zajedno čine arhetip jastva. Animus je opisan kao nesvjesna muška strana žene, dok je anima nesvjesna ženska strana muškarca. Dok je animus definiran kao racionalna misao, anima predstavlja pogled unutra, u one duboke nesvjesne snove.

    Yorke koristi Jungovu psihologiju poprilično simbolično, često čineći glazbu udaljenom i hladnom, tjerajući nas na potragu za duboko skrivenom toplinom. Iako se u dijelovima može naslutiti unutarnji sukob, koncept animus protiv anime je prenešen u fizički svijet putem svakodnevnih interakcija između ekstremnih društvenih odjeljaka. Način na koji album uvodi ideju misaonog kriminala te predstavlja sredstva pomoću kojih tehnologija može biti raspoređena od strane države radi kontrole svojih građana tematski asocira na kultni roman “1984“ engleskog književnika Georgea Orwella. Kontrola građana ne može biti ostvarena pukim oduzimanjem svakodnevnih sloboda već je potrebno postići religijsku, duhovnu sferu oko pojma države. Autoritet, u biti, treba imati mogućnost ulaska u kolektivno nesvjesno, oblikujući naredne generacije na vlastitu sliku pritom kontrolirajući instinkte i snove, potiskujući animu. Sad je već jasnije zašto je rad Anima Technologies prozvan ilegalnim.

    “ANIMA“ je produkt depresije i odnosa s anksioznošću. Yorke je usporedio osjećaj albuma s ‘letom u Tokio’. Nadodaje kako je ‘vremenski pomak prilikom leta definicija egzistencijalne krize’ te kako su ga prorijeđeni snovi ostavili s prikazima ‘u kojima su štakori zamijenili uloge s ljudima’. Distopija jest ključan aspekt albuma, no ona je tu kako bi uvećala utjecaj nervoze i panike. Yorke objašnjava ‘da se kod anksioznog poremećaja tjeskoba manifestira na nepredvidive načine te da se kod nekih ljudi korijeni stvarnosti mogu jednostavno iščupati iz zemlje, bez znanja što se zapravo događa’. Distopijska klima je time savršeno okruženje za izražavanje tjeskobe na kreativan način.

    Album je čvrsto utemeljen na elektroničkim osloncima. Zvučni spektar “Tomorrow’s Modern Boxes“ je ovdje uvećan i preveden u koncizno izgrađen artificijalni pejsaž sa slojevitom i teksturiranom instrumentacijom koja naglašava nedostatak ljudskog kontakta. Linija između čovjeka i stroja zamagljena je do točke nestanka, s vokalima koji se neprimjetno stapaju s dinamičnim entitetom glazbe. Rezultat je koncentriran, klaustrofobičan i jeziv projekt koji bruji neopisivom ljepotom. Vokali i harmonije na pjesmama poput “Last I Heard (…He Was Circling the Drain)“ te “I Am a Very Rude Person“ su osobito lijepi dodiri koji nam zajedno s trenucima organične instrumentacije poput gitare na  “Runwayaway“ vraćaju iluziju topline. Ideja i provedba utvrđenog koncepta podsjeća na Radiohead albume s početka prošlog desetljeća, gdje upravo zadnja pjesma ovdje, prethodno spomenuta “Runwayaway“, koristi teško digitalizirani ljudski glas korišten na “Pulk / Pull Revolving Doors“, trećoj pjesmi “Amnesiac“ projekta. Narativna struktura nije ista, ali sentiment jest. Trebam napomenuti kako većina materijala ovdje nije novijeg karaktera. Vokalni uzorak pjesme “Twist“ debitirao je 2012. godine na reviji modne kuće Rag & Bone, dok se pjesma “Dawn Chorus“ vrti u Radiohead limbu od čak 2009. godine, možda i ranije.

    Iako je ljepota projekta neporeciva, ne mogu reći kako je album instantno zadovoljavajuć. Težina koncepta i kriptičan tekst mogu mnoge ostaviti na pragu ranog odustajanja i dosade, dok album izrazito zahtijeva duboku pažnju kroz nekoliko slušanja. Tužno je da niti u tom slučaju ne mogu garantirati konačno zadovoljavajuće iskustvo. “ANIMA“ se fokusira na psihologiju te iz nje izvlači materijale potrebne za gradnju distopije, no pažnja je ponovno više usmjerena na atmosferu i gradnju svijeta nego na intiman prikaz paranoje i nesigurnosti. Za razliku od “Tomorrow’s Modern Boxes“ prostor ovdje je opipljiviji, detaljniji i poremećeniji što ga naposlijetku čini i kvalitetnijim. “ANIMA“ dodaje na prethodna ostvarenja, eksperimentira s izjednačavanjem zvuka i vizije budućnosti te unosi iskreni strah u vrijeme koje je zapravo već i počelo.

    Muziku podržava