The Smile je krajem siječnja imao svoja tri premijerna nastupa u londonskom Magazineu, koncerte za koje su ulaznice planule u rekordnom roku. Međutim, nastup novog zajedničkog projekta Radioheadovih Thoma Yorkea i Jonnyja Greenwooda, te Toma Skinnera iz Sons of Kemet tada se mogao pratiti i putem livestreama kada sam dobila prvi uvid onog što nas čeka.
Gotovo 4 mjeseca kasnije – točnije prije 5 dana, The Smile je izbacio taj jedva dočekani album i tako Zagrebu dao čast da, kao prva postaja na njihovoj europskoj turneji, sinoć prvi sluša debitantski album uživo. Dok ovo pišem – još uvijek mi je nestvarno da sam prije manje od 24 sata po prvi put imala priliku gledati ove genijalce u akciji.
Dugoiščekivano iskustvo – čemu je najbolji svjedok bio red toliko dugačak da uopće nisam mogla pojmiti gdje se nalazi ulaz u Halu koju dosad nisam imala prilike posjetiti – dobilo je minus na račun upravo izbora lokacije događanja, točnije, pomalo upitnim uvjetima dvorane. Nisam sigurna koliko je sinoć posjetitelja došlo u novu zagrebačku dvoranu čiji je kapacitet otprilike 4000 ljudi, no ona je bila dupkom puna. S obzirom na to da sam tip osobe koji se pretvori u patnika kojem se suze i kapi znoja miješaju čim krene svibanj, nisam svoj boravak u dvorani bez zraka – valjda i pod dojmom fantastičnog koncerta – toliko ozbiljno doživjela sve dok danas nisam čula i pročitala bezbroj prigovora na loše uvjete.
No sada kada promislim na brojne ljude i u starijoj dobi koji su sigurno jedva stajali na nogama u prostoru s jednim ulazom – ujedno i izlazom, ne mogu ne suosjećati. Nasreću, nisam primijetila da je nekom pozlilo i toplo se nadam da je tako i bilo. U povijesti je bilo previše primjera koncerata koji su, spletom nesretnih okolnosti, nažalost rezlutirali stampedima, nesvjesticama, ali i stradanjima. Žao mi je ikoga prozivati jer sam svjesna da je koncertna organizacija kompleksan posao s milijun nepredviđenih prepreka i izazova, no potencijalne posljedice natiskane dvorane bez adekvatne ventilacije i dovoljno izlaza treba imati na umu pri priređivanju sljedećeg eventa ove veličine. Da ne bi bilo da nabrajam samo negativno: unatoč nesnosnoj vrućini Hale, jedna karakteristika im ide u prilog, a to je – sjajna akustika.
Osim što je ovo, kao što je već rečeno, bilo debi gostovanje The Smilea u Zagrebu, riječ je i o prvom pojavljivanju Thom Yorkea i Jonny Greenwooda kod nas – naime, Radiohead dosad nije nastupao u Hrvatskoj. Hajp je zbog toga bio više nego očekivan, no možda i iz krivih razloga – vjerujem da se mnogo okorjelih radioheadova na koncert uputilo iz krivih razloga, odnosno s očekivanjem da će čuti – Radiohead. Usporedbe i razlike nemoguće je ne povlačiti, a sigurna sam da je i jedan od glavnih izazova europske turneje bio dokazati da nisu ‘novi Radiohead’, već jedna nova priča.
Iz ovih razloga bilo mi je zanimljivo promatrati ekipu koja se skupila na koncertu – tu je bilo Gen Z mlađarije koja, zamišljam, možda zna tek par Radioheadovih pjesama ili ga tek otkriva pokretanjem The Smilea, zatim milenijalaca koji su vjerojatno u nultima počeli upijati ovaj alternativni engleski bend, dok je bilo i starije generacije – zaluđenim obožavateljima glazbe kojima ni ulazak u poznu životnu dob nije predstavio prepreku za odlazak na svirku muzičara koje prate iz daljne od njihovih početaka.
Ono što me veseli kod bendova ovakvog kalibra je da koncerti uglavnom počinju – u minut’ točno, što je poželjno uvijek, ali posebno radnim danom. Dakle – publika uznojena samim bivanjem dočekala je The Smile u točno 21 i 30. Yorke je u tom trenu sjeo za pianino i krenuo s uvodnom pjesmom “Pana-vision“, ujedno jednom od onih pjesama The Smilea s okusom Radioheada.
Slijedila je jedna od meni dražih pjesama s albuma “The Smoke“, gdje već kreću izmjene instrumenata – Greenwood lica vječno prikrivenog šiškama kreće s gitarom, Yorke je na basu, a Skinnerovo bubnjanje nastavlja Radiohead stanje uma, ali već u ovom trenutku s nekoliko stepenica iznad. Ustvari mi se ovdje počelo činiti da se će se svakom sljedećom pjesmom trio sve više odmicati od Radioheada, a sve više primicati The Smileu i time opravdati postojanje novog projekta s novim zvukom, u čemu su i uspjeli. Melodije su kompleksnije, uključeno je puno više elektronike, a govorimo li o ritmu, nevjerojatno je koliko svatko od članova gura sasvim drugi ritam istovremeno prateći tuđe.
Iako se tek par singlova moglo čuti i prije nastupa (prvi izašli su energičan „You Will Never Work In Television Again“ i „The Smoke“), publika je regirala orno na svaku stvar, gotovo kao da album izašao tri dana pred koncert sluša već mjesecima, što je bila zanimljiva pojava. Sveopća euforija je i Yorkeu izmamila blagi osmijeh na lice u nekoliko navrati – izvedbu „We Don’t Know What Tomorrow Brings“ upratio je riječima what the hell i I guess you really liked that one.
The Smile su izveli cijeli album “A Light for Attracting Attention” i bome su, sukladno nazivu albuma, imali sve oči netremice uperene u sebe tijekom svirke od sat i pol. Na momente sam morala trepnuti dvaput, ma triput da se uvjerim da ispred mene zaista stoji Thom Yorke, po prvi put u Zagrebu, na prvom koncertu europske turneje, Yorke koji je u momentima gubio kontrolu i dopuštao tijelu da se kreće na one načine koje sam dosad viđala samo u spotovima i snimkama njegovih koncerata.
Kao da nije dovoljna čast što ih je od velikih europskih gradova upravo Zagreb ugostio prvi, The Smile su nas na bisu počastili s još jednom ekskluzivom. Naime, osim već prije izvođene stvari “Just Eyes and Mouth” (pjesmom koja je bila blizu tome da bude uvrštena na debi), premijerno su izveli potpuno novu pjesmu “Friend of a Friend” (koju su navodno napisali na dan koncerta!) i za kraj “Feeling Pulled Apart by Horses”, Yorkeovu solo stvar.
Jedan od najvećih koncerata u Hrvatskoj 2022. prikazao je tri čudne ribe (isprike na lošem punu) kako vješto plivaju u novom projektu. Pitanje koje se postavlja je – koja je budućnost Radioheada i kako će on, tj. hoće li uopće konkurirati jednom sasvim novom zvuku? Da li je moguće da The Smile bude iznad visoko postavljenih ljestvica Radioheada? Kako bilo da bilo, sinoćnji premijerni nastup uživo sigurno će ući u povijest kao večer u kojem je svima prisutnima postalo jasno da se genijalnom triu – smiješi lijepa budućnost – The Smile su nas ‘ skuhali’ doslovno i figurativno.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
