Svijetla Devinova strana

The Devin Townsend Band je, kao što će oni lucidniji primijetiti, sastav čiji je zadatak biti potpora nadahnutim idejama jednog od najinspirativnijih gitarista današnjice – Devina Townsenda. Njegov šesti album (ako ne računamo sve ostale bendove gdje je svirao) “Synchestra“, zamišljen je kao Devinov solo odmak od matičnog heavy-metal benda Strapping Young Lad (baš kao što je Neil Young koristio svoj hard-rock bend Crazy Horse s kojima bi napunio baterije, a zatim se bacio u solo vode s drukčijim stilom, a Devin na ovom albumu čak i pjeva u falsetu što je također prepoznatljivo za Younga) koji nam donosi 13 (odnosno 14, računajući i skrivenu, za njegovo stvaralaštvo atipičnu “Sunshine And Happiness”) pjesama različitog žanra iz pera ovog glazbenog genija.

Za razliku od većine veterana rock scene koji s godinama započnu svirati ‘na sigurno’, ne upuštajući se u eksperimente, Devin Townsend, premda već jako dugo u glazbenim vodama (da nabrojim samo neke bendove s kojima je surađivao ili bio frontman: Grey Skies tj. Noisescapes, Front Line Assembly, Punky Bruster, Ocean Machine…), još je uvijek lucidan i voljan istraživati neka druga glazbena područja, uspijeva biti originalan, istovremeno postavljajući norme metal žanra, ali ne bivajući uhvaćen u zamku prepoznatljivosti istog.

Album bi bilo najlakše za opisati kao progresivni metal, no on je mnogo više od toga – naći će se pjesme inspirirane folkom, thrash metalom, hard-rockom, pa čak i polkom. Dobro ste pročitali, polkom.

Album otvara akustična, škotskim folkom nadahnuta “Let It Roll” koja nam pokazuje što u Devinovom slučaju znači izraz ‘wall of sound‘ kojim često opisuju njegove projekte: Kristalno čist zvuk koji preplavljuje prostoriju, elektronski izmasteriran, doveden praktički do savršenstva. Na gitaru uvodne skladbe polako se naslanjaju klavijature i električne gitare uvodeći nas u iduću pjesmu “Hypergeek“, a iduća pjesma “Triumph“, kombinira ‘wall of sound’ tehniku proširujući ju na bas i banjo, ostavljajući završnu solažu čovjeku koji je dijelom i zaslužan za Devinov status na glazbenom nebu: Steve Vaiju (Devin je imao čast zasvirati s njim 1993. na LP-iju “Sex And Religion”).

“Vampolka” kratki je instrumental koji nas uvodi u pjesmu “Vampira“, troipol minutni highlight cijelog albuma, sa zaraznim refrenom, maestralno odsviranim dionicama i nabrijanim riffovima.

Ostale pjesme koje valja posebno izdvojiti i koje čine okosnicu Devinovog stvaralaštva – snažne vokalne dionice, luđački riffovi, bjesomučne klavijature i mahniti bubnjevi – na ovom albumu još su “Gaia” (koja se, kao relativno mirnija pjesma, nevjerojatno sjajno uklopila na manijakalni završetak “Vampire”), osmominutna “Pixillate” s par glazbenih ideja koje se progresivno razrađuju tijekom cijele pjesme – “Judgement“, te sjajna “Notes From Africa“.

Robert Louis Stevenson je u svom djelu “Dr. Jekyll i Mr. Hyde” dao do znanja da svatko od nas ima dvije strane osobnosti: U Devinovom slučaju, Strapping Young Lad je mračna strana, a The Devin Townsend Band ona svjetlija.

Devin Townsend ima sposobnost glazbom stvarati slike (i opet asocijacija na Neil Younga koji isto radi riječima), a te slike izravno utječu na raspoloženje slušatelja, koji će, ako je imalo perceptivan, lako shvatiti Devinovu namjeru, njegove misli i osjećaje pretočene u melodiju koja će vam se tako neprimjetno uvući pod kožu i izmamiti vam veliki osmijeh nakon odslušanog albuma. I osjećat ćete se iznimno dobro.