Solidan povratak

Jedan od kultnih njemačkih progresivnih metal bendova devedesetih godina, osam godina od posljednjeg albuma, a dvije od reuniona, objavio je svoj šesti studijski album. U vremenima procvata njemačkog progresivnog metala, Sieges Even je s Ivanhoe i Sanvoisen bilo respektabilno ime na metalnoj karti. Nekako u isto vrijeme, svi su su ti bandovi raspali, a nakon Ivanhoa ranije ove godine, comeback album snimio je i SE.

U vremenu dok bend nije postojao, braća Oliver i Alex Holzwart radili su s poznatim izvođačima (Blind Guardian, Demons & Wizards, Angra, Rhapsody, Paradox…), i dotadašnje znanje oplemenili novim spoznajama, koje su upotrijebili kod snimanja ovog albuma. Koji je u primarnoj varijanti jedan žestoki progresivni metal s izuzetno čvrstim i borbenim heavy gitarama Markusa Steffena, te melodično – prodornim vokalima nizozemskog pjevača Arnoa Mensesa.

Šteta je tek da nema značajnog utjecaja klavijatura, koje bi svojim izvedbama obogatile intrumentalne dijelove i osjetno digle pozitivnu atmosferu kojom ovaj album zrči. Ovako su se za atmosferski segment morali pobrinuti bassevi, koji su to solidno odradili, ali tek kao nadomjestak, što definitivno nije dovoljno za potpun dojam.

Album otvara poluminutni intro “Navigating By The Stars“, s bezbrižnim dječjim smijehom u glavnoj ulozi, nastavlja se s klasičnim prog metal naslovom “The Weight“, na kojeg se nadovezuje “The Lonely Views Of Condors” – najbolja stvar na albumu, u kojoj se osjeća utjecaj Jethro Tulla, ali i hard rocka osamdesetih.

Preostalih šest kompozicija također je brzih, tečnih, melodioznih, s velikom vjerojatnošću da će se dopasti prog heavy fanovima. Ali samo njima, jer je ovo za rockere pretežak materijal, i preporučam da ga poslušaju tek onako, neobavezno. No, nek’ ga preslušaju, tko zna, možda im se i dopadne.